- Ajla Tomljanović i Silvija Njirić cure su koje odrastaju zajedno samo u smislu rezultatskog uspjeha kojeg svečano obećaju...

U top 10 juniorske ljestvice od njih je mlađa tek Laura Robson, čudo iz Britanije. Zagrepčanke tek trebaju navršiti šesnaest (Tomljanović sutra, pa joj čestitamo rođendan), a već su ozbiljno zakoračile u svijet profesionalnog tenisa. Kćer zlatnog rukometaša iz Atlante nešto ozbiljnije, dapače, tata Ratko najavio je kako će mlađa ljubimica uskoro napustiti juniore:

- Ponašaš se kako se igrač razvija, a Ajla je spremna za iskorak!

S druge strane, Silvija je sama priznala kako njeno vrijeme još nije došlo.

- Želim ući u top 5 jer vidim da još ima puno dobrih juniorki u čijoj se konkurenciji želim do kraja dokazati. Idem korak po korak, ne treba preskakati stepenice.

Istu rečenicu rekao nam je i njen trener Alen Marić u kojeg njegova mlada štićenica ima potpuno povjerenje. Treniraju u Zagrebu, malo u klubu, malo u NTC-u i tvrde - imaju sve što im treba!

S druge strane, obitelj Tomljanović prije dvije je godine odlučila preseliti na Floridu, kćerima omogućiti jednu od najboljih akademija na svijetu, onu Margaret Court.

- Ajla se vrlo dobro razvija, a zbog toga smo i odlučili preseliti. U jednom trenutku trebalo je u obzir uzeti sve faktore, dobro ih odvagnuti i donijeti odluku. Ona zapravo uopće nije bila teška, svi su pokazatelji vukli u istom pravcu - prema Floridi. I napravili smo dobar potez, jer stalno je prisutna lijepa uzlazna putanja.

Na Floridi ima vhunske uvjete za rad i trening, no jesu li oni zaista presudni za razvoj jedne nadarene tenisačice?

- Nisu! - uglas su nam rekli otac i kcer, a nastavio je Ratko - Najvažnije je osigurati ono osnovno za rad, ali akademija nama konkretno mnogo više znači u organizacijskom smislu. Kada smo bili u Zagrebu izluđivalo nas je svakodnevno putovanje do kluba i natrag, Ajla je tako gubila užasno mnogo vremena i energije, a sad takvih problema više nema. Pitate li me preporučam li ovaj put i drugima, ne znam što bih rekao. Znate, pri stvaranju vrhunskog sportaša u igri je bezbroj faktora o kojima treba voditi računa, a svaki je jednako važan. U tenisu to još više dolazi do izražaja, jer je vrlo individualan. Ljudi su različiti, svatko drukcije reagira na neke stvari, a sve je to vrlo važno...

Naravno, novac nikada neće biti višak, a Tomljanovićevi ga imaju koliko treba, omogućavajući samima sebi neovisnost o rezultatima, ali i životnim izborima kćeri. Dvije i pol godine starija Hana je, primjerice, s tenisa fokus prebacila na školovanje, dobila je stipendiju za najveće javno americko sveučilište (University of Virginija), pronašla neke druge prioritete.
Pritisak je zbog toga sveden na minimum. No, kakva je situacija kod Silvije čija obitelj je prisiljena na mnogo veća financijska odricanja kako bi joj omogućila sve potrebno za dobar razvoj?

- Tata mora puno raditi da bih ja mogla nastaviti trenirati, a kad vidim koliko se svi odriču zbog mene, to mi predstavlja još veci motiv za uspjeh, a ne pritisak. Nema pritiska!

Nedavno je provela kraće vrijeme u kampu Nicka Bolletierija, ali nije se odrazilo na rezultate.

- Akademije nisu presudne, potrebno je imati dobrog trenera koji će biti fokusiran na rad s tobom, ali i obratno.

Zanimljivo je vidjeti kako se naše najnadarenie tenisacice (i njihova logistička potpora) slažu da trening može biti jednako dobar u Hrvatskoj kao i u Americi te da lova i skupe akademije nisu presudni čimbenici, pa čak ni među najvažnijima. Obitelji Tomljanović i Njirić nisu siromašne obitelji, ali putevi njihovih kćeri prilično su različiti.

Toliko smo puta slušali da su novac i vrhunski uvjeti ono što razliku uspješne od neuspješnih, ali Ajla i Silvija daju zaključiti da prava istina baš i nije takva. Uostalom, govorimo o curama koje su s petnaest godina postale članicama juniorskog Top Tena, a pobjeđivali su i na seniorskim turnirima!
Talent i volja ne mogu se kupiti...


Nastavak na sljedećem linku: Sve što treba prvaku