(ako imate sreće) bolne prilagodbe. Naravno, ako ste nedopečeni klinac ili totalni kreten pa ni nakon pola karijere ne možete naučiti da na lešu loptica ne slizne na svakom udarcu, već odskače i zaustavlja se... ma, sve se ponaša potpuno drukčije! Kao u nekoj novoj realnosti...

Međutim, stereotipiziranje nikada nije bio dobar oblik novinarstva, pa tako ni u ovom primjeru. Recimo, Marin Čilić nema baš nikakvih poteškoća s adaptacijom, dapače...

- Meni je puno veći problem prilagoditi se na travu nakon zemlje, tako da sam ovdje već nakon par dana treninga bio dobro prilagođen i povratio sam se na taj sustav igre. Nikakav problem...

Čilkan... Kada bismo svijet mjerili prema njemu, većina bi nas bila za odstrijel, debelo ispod 'prosjeka'. Samo što Marin nije prosjek već ga daleko nadmašuje. Ono što je njemu lako drugima možda i nije. Time ne želimo ništa sugerirat, nego se koristimo svrsishodnim intermezzom kako bi vas uveli u mišljenje Ive Karlovića koje je bilo potpuno na tragu našega pitanja.

- Dovoljno sam se prilagodio, iako je ovaj prijelaz zapravo najteži - kaže Karlović.

Uglavnom, svi su naši tenisači u Poreču već sasvim dovoljno dugo da bi se mogli vaditi na kojekakve alibije. Da, prijelazi i zamjene podloga jesu nezgodna stvar u tenisu, ali ne i najgora.

Što se same zemljane podloge u Žatici tiče, njeno ponašanje nije tema koju treba zanemariti. Igra se u dvorani, rashlađenoj dvorani, sa tvrdom podlogom ispod zemljanog sloja, a u takvim uvjetima let loptica može se manifestirati -  svakako!

- S terenom smo jako zadovoljni. Bilo jest uspona i padova, ali na koncu je ispalo onako kako smo i željeli. Siguran sam da su se i Marin i Ivo dobro i brzo prilagodili - komentirao je izbornik Prpić, a pomalo indikativno zvuči vrlo slično razmišljanje američkog mu pandana, Patricka McEnroea:

- Sada smo zadovoljni terenom, iako je prvih dana bilo problema, mnogo rupa i krivih odskoka, ali na to smo naviklli kada igramo u gostima. Zapravo, prilično smo sretni s terenom!

Nismo sigurno da je to bio inicijalna namjera našeg stožera, ali dobro...