...prvom pravom hrvatskom finalu, u budućnosti za povijest. No, vremenski tok umalo se potpuno obrnuo. Jan Hernych u devetoj igri trećeg seta imao je servis za meč...a napaćena teniska javnost Hrvatske hvatala se za glavu. Zar je moguće, tako blizu, ali ponovo ćorak?!
Posljednjih godina nagledali smo se dvostrukih polufinala HR igrača, ali svaki put bi netko zabrljao. Sada je bila idealna prilika i nitko nije ni pomišljao da će budućnost izgledati drukčije od zamišljene. Bez obzira na sve ovotjedne pouke...

Uporni Čeh
A onda je Jan Hernych iskoristio četvrtu break priliku u osmoj igri trećeg seta. Odjednom smo se počeli osjećati glupavo, svi odreda - novinari, gledatelji, igrači, direktor turnira. Nitko nije računao da bi taj češki tenisač mogao biti baš toliko uporan, da bi prvi put u životu Ančića mogao pobjediti baš danas, kada je to najmanje smio!

Mario se izvukao, vratio je izgubljeni servis, dovukao susret do odlučujuće igre meča, a onda kod 4-5, najvažniji trenutak meča, tako je tada djelovao: Mario je potegnuo forhend, suđen je aut, publika je skočila na noge misleći da je lopta dobra, Hernych se složio na pod u nevjerici, a Ančić je pokrenuo ofenzivu na glavnog suca! Zbrka kakvu nismo viđali ni u najgorim Davis Cup provincijskim gostovanjima!
Naposljetku, poen je otišao Hernychu. Kada je to shvatio, pridigao se sa terena kao da ga je ubola hibridna kombinacija ose i mačete. Imao je dvije meč lopte!

- Ništa nije bilo jasno; ovaj leži doli, vata se za glavu, sudac viče aut, ja mislim da je dobra...  

Pet minuta kasnije, izbacio je peti ili šesti bekend u tom tie-breaku, Mario se složio sa crvenom podlogom, a publika izletila iz svojih sjedalica - dogodilo se, ipak se dogodilo!! 
Mario se vratio uspio vratiti u budućnost, prvo pravo hrvatsko finale s papira se prenijelo u stvarnost...

- Izvanredan meč, on je odigrao najbolje ikad protiv mene, odlično se kretao, forhend dobro kontrolirao... Mislim da sam u većini susreta propuštao završiti poen kada sam trebao, predugo sam ga držao "na konopcima", ali sve u svemu - zadovoljan sam svojim tenisom, odigrao sam jako dobro, a on fantastično. Presudilo je moje veće iskustvo u ovakvim situacijama! 

Prvi put nakon 1990.-te
Evo mu jedanaestog finala u karijeri, dosad je osvojio tri turnira, izgubi li sutra, Čilić će se (već!) izjednačiti u toj rubirici s njime. Kako će izgledati finale?

- Iskreno, nisam puno razmišljao o tom meču. Znamo se jako dobro, igramo i vrlo sličan tenis, možda ja malo više idem naprijed. Vremena da se oporavim do sutra u pet ima sasvim dovoljno, makar sam upravo završio meč od tri sata.

Nećemo previše drobiti o finalu, bit će prilike, ovo je povijesni trenutak hrvatskog tenisa. Ma sporta uopće! Bez imalo patetike i pretjerivanja, jer dva hrvatska tenisača (Prpić i Ivanišević) posljednji put igrali su finale ATP turnira 1990. u Umagu, ali pod zastavom Jugoslavije. Uostalom, bila su to neka druga vremena. No, o tome kasnije, naslušat će se i načitati srcedrapateljskih priča u satima i danima koji slijede. Neka, dva briljantna hrvatska tenisača igrat će finale jednog ATP turnira. Poput Francuza, najjače teniske nacije svijeta...

Rezultat: Ančić (Hrv,7) - Hernych (Češ) 67 63 76.