Šest gradova u igri je za dobivanje domaćinstva srpanjskog ogleda četvrtfinala Svjetske skupine između Hrvatske i Sjedinjenih Država. Bit će to najatraktivniji Davis Cup susret odigran na hrvatskom tlu, ali i jednako važan, s obzirom na ambicije i snagu reprezentacije koju vodi Goran Prpić. Zagreb, Zadar, Split, Poreč, Umag i Pula prijavili su se do petka, a konačnu odluku čelnici Saveza u suradnji s igračima i izbornikom trebali bi donijeti - predviđa se - do sredine ovog tjedna.

Tko će pobijediti? Do prije desetak dana odgovor bi bio lak. Split je bio jedini pravi i ozbiljni kandidat koji s usta igrača nije silazio još za vrijeme porečkog dvoboja s Čileom. Činilo se kao zicer, a onda je iz zaborava isplivala jedna izrazito atraktivna lokacija...

Arena u Puli, amfiteatralni oblik zaostao iz razdoblja rimskog carstva koji ne predstavlja tek važan dio hrvatske kulturne i povijesne baštine, već i jak turistički adut. Zamislite ozbiljniju svjetsku novinsku ili foto agenciju koja bi propustila iskoristiti sliku iz Arene za noseću priču svih četvrtfinalnih okršaja...
Infrastruktura nije problem, ili barem ne bi trebala biti, jer minimalan broj sjedalica (pet tisuća) propisan za ovu fazu natjecanja, ta bi specifična građevina bez problema mogla prihvatiti.
Iza kandidature, uostalom, stoje vrlo jaki igrači. Grad Pula pa i cijela Istarska županija, a u utrku se možda uključi i neka privatna tvrtka ili pojedinac koji je prepoznao marketinški potencijal lokacije, a spreman je pljunuti milijunčić-dva i pred stručni stožer staviti argument pred kojim se oči ne bi mogle zatvoriti...

Ista priča, međutim, vrijedi i za bilo koji drugi grad!
Nedostatak zbog kojeg bi Arena naposljetku mogla ostati prekratka jest - nemogućnost odigravanja noćnih mečeva!
Prema pravilima, naime, susreti trebaju započeti osam sati prije mraka, što znači da bi u Puli Davis Cup dan trebao krenuti ranije nego bi trebao, recimo, u Umagu. Velika komparativna prednost Stella Marisa jesu upravo reflektori koji u sprezi sa provjerenom (i vrlo sporom!) zemljanom podlogom te ponekom montažnom tribinom daju vrlo jaku kombinaciju!

Otegotni faktor jest što će samo dva tjedna kasnije u tom sjevernoistarskom gradiću započeti devetnaesto izdanje Croatia Opena. Previše financijskog opterećenja za jedan Umag, osim ako se pred rudu ne zatrči neki Mohikanac. Uostalom, teško je vjerovati da bi se hrvatski tenisači odlučili baš za tu mogućnost kad i na Rasbergerov turnir ne dolaze baš drage volje.
Svjesni smo da je riječ o jednog potpuno drugoj priči i kombinacijama, ali zašto ići u mjesto na koje jednostavno nisi navikao?...

Tako dolazimo do Splita. Prije pojavljijvanja Pule, Spalladium je bio najuvjerljivija priča. Ančić i Čilić tamo bi se osjećali fenomenalno, naročito Mario. Uostalom, to je njegov rodni grad. U reprezentaciji i oko nje ionako je jak splitski lobi, a dvorana bi bez ikakve dvojbe svih dana bila dupkom puna. Što je dvostruko više ljudi nego bi bilo u Umagu, a i atmosfera bi bila mnogo manje "šminkerska" nego u pulskoj Areni.
Nadalje, susreti bi se mogli igrati bez vremenskog ograničenja, bez ovisnosti o suncu, kiši i vrućini, a navijanje u zatvorenom prostoru imalo bi i veći zvučni efekt od onog na otvorenom...

Nedostatak ove kandidature jest njena neobičnost. Dvoranski meč na zemlji usred ljeta nije baš uobičajen izbor, a definitivno je daleko i od jeftinog! Promotivni faktor - kojeg ne smijemo zanemariti, jer Davis Cup četvrtfinale protiv Amerikanaca kojeg će pratiti cijeli svijet događaj je za kojeg će se naglo zainteresirati i državne strukture - nešto je slabiji od onoga kojim rasplaže Pula...

Ostali? Poreč ima infrastrukturu, ima tenisku tradiciju i sjajno organiziran meč osmine finala. No, da bi netko u srpnju mjesecu ušao u dvoranu, mora za to imati dovoljno dobar razlog. Žatika ga nema, Spalladium Arena ima!

Kandidatura Zagreba u ovom bi kolopletu snaga kotirala najslabije, da se prijavio nije Zadar.  Grad i organizatori nisu krivci za prošlogodišnju blamažu protiv Brazila, za vrijeme koje i ukupna trodnevna posjeta nije bila na razini pola prosječne utakmice košarkaškog kluba Zadar. Organizacijski je bilo u redu, ali gledatelji su ipak vrlo važan čimbenik u Davis Cupu.
Znamo da Brazil nije bio dovoljno jako ime te da bi s Roddickom i Blakeom to bila potpuno druga priča, ali - neće se dogoditi. U to smo uvjereni...


Na koncu, kakva god odluka bila, sigurno je da će biti donesena nakon detaljnog izučavanja dobrih i loših strana svih kandidata. Igrači će pritom - vjerujemo - imati vrlo važan glas, jer oni su ti koji će trebati stavljati servise, forhende i bekende, pobijediti Amerikance i tenis opet vratiti na naslovnice i udarne dijelove dnevnika...

Hoće li taj glas biti i presudan? Ne bismo se zakleli. U godini u kojoj se očekuje izrazit pad broja noćenja (stranih) turista, možda ipak prevagne ona manje sportska, a više promotivna opcija. Mogućnost koja ni nama nije potpuno mrska...