Roger čitao početni servis kao nitko na ovom turniru. Naposljetku, unatoč dvama break prilikama u trećem setu, rasplet je mogao biti samo jedan. I nije Soderling tu mogao mnogo promijeniti...

- Roger, održao si mi lekciju iz tenisa!

Šved je bio brutalno iskren i isto tako precizan. Fedex je krenuo kao ispaljen iz topa, jurcao terenom poput zvrka i taktikom najranijeg mogućeg uzimanja udaraca s obje strane ostavljao Soderlinga izvan koraka na gotovo svakom udarcu. Eto, to je tajna Robinova nešto 'slabijeg dana'. Fantastični Federer!
Znala je to i Mirka, osmjehnuvši se nakon dvadesetminutne prve dionice finala na način kakvog još nismo imali prilike vidjeti:
"To je moj muž!", čitali smo joj s lica...

- Za mene si ti najveći tenisač koji se ikada bavio ovim sportom - započeo je govor viceprvaka prvi Šved u finalu Roland Garrosa nakon Magnusa Normana, njegova trenera koji je prije nekoliko dana obećao kako zna što će reći svom štićeniku prije završnog susreta, ako do njega dođe. Jer, ne može prežaliti 2000.-tu i finale koje je sam izgubio od Guge Kuertena, baš u Parizu.

Tko zna što je rekao, ali nije mogao pomoći, ne protiv jednog od dvojice s najviše grand slam naslova u povijesti. Roger je u prvom setu uzeo sve poene nakon prvog servisa... Bez šanse!

- Prije meča sam se šalio sa svojom ekipom da me nitko ne može pobijediti deset puta zaredom. Roger, sada ti obećajem: nitko me nije u stanju dobiti u jedanest mečeva u nizu!

Nasmijao se pa preuzeo mikrofon.

- Robin, čestitam ti na navjerojatno odigranom turniru. Znam koliko je teško izgubiti u finalu, ali nadam se da ćeš ovako igrati i sljedećih godina!

Dežurni cinici odmah su se snašli: "Naravno da se nadaš, pa da ti opet odradi prljavi posao!"

- Je, znao sam da će biti lakše kada nakon Nadalovog ispadanja. Ne odmah kada se to dogodilo, već dan prije samog finala. Znao sam da ću i ja biti tamo i osvojit! Znao sam i vjerovao, ali nisam se nadao. Zanimljivo je to... Znate, jako teško bilo je prihvatiti prvi poraz u završnici ovdje, onaj 2006. Pomislio sam: o, bože, sada moram čekati još cijelu jednu godinu, a pitanje je hoću li uopće i dogurati do finala!...

Da, a onda je izgubio i sljedeće i one godine iza nje. Uvijek od istog čovjeka...

- To čekanje i godine učinili su ovaj naslov za mene ovoliko važnim i dragim. Dugo sam čekao i vrlo sam ponosan što sam danas konačno dočekao!

Što god! Povijest pamti pobjednike i nitko za godinu, dvije neće pitati kako je Federer došao do ovog naslova i gdje je za to vrijeme bio Nadal. Isto kao što to ne činimo sa veličanstvenim uspjesima prijašnjih prvaka, poput Agassija. Pojavio se na dodjeli trofeja, rame uz rame Federeru. I dobio nekoliko prigodnih, iz srca...

- Jako mi je drago što si ovdje, ti kao posljednji čovjek koji je uspio osvojiti Grand Slam. Sada tek vidim kakav je to osjećaj! Želim ti mnogo sreće u privatnom životu, ali moram reći da mi je žao što više ne igraš, jer smo tijekom godina odigrali mnogo izvanrednih susreta.

A potom je nastavio u vrlo neobičnom tonu, nabrajajući sve ljude iz ekipe, zna i neznane...

- ...hvala i mojoj ženi Mirki, koja je trudna, hvala bogu! - završio je govor prikladniji dobitniku Oscara za životno djelo.

Ako tako nešto uopće postoji. Ako ne, trebalo bi ga izmisliti i pokloniti ovom čovjeku. Njegove suze iz 2009. pamtit ćemo dok smo živi, suze i životno djelo koje je ostavio budućim generacijama. A pravi dio posla tek treba napraviti, počevši od 21. lipnja...