saveza na službenoj konferenciji za novinare javnosti bi objasnio je li izbornik bio pravu ili u krivu kada je prema njemu bacao otrovne strelice...

Ali, ne u Hrvatskoj! U ovoj državi takva procedure se neće dogoditi već ćete se - kako bi informirali čitatelje i napravili svoj posao što profesionalnije - morati ponižavati kao najveći jadnik. Poput crkvenog miša čekati ispred ulaza u VIP salon dok se ne pojavi njegovo visočanstvo Predsjednik...

U međuvremenu, pojavi se jedan drugi. Istina, budući. Crna zatamnjena bembura skoro je pogazila petoricu okupljenih novinara, na vrata dotrčao Ivan Jakovčić i uslužno otvorio vrata - Mikiju!

- Već si se počeo ponašati kao predsjednik! - Jakovčić je, kao u šali, poručio Bandiću.

Nekoliko minuta kasnije, gospodin predsjednik teniskog saveza udostojio se izaći i s nogu, ispod dostojanstva kojime se toliko busa o prsa, obratio novinarima...


Kakvi su vaše reakcije na jučerašnje obraćanje javnosti zabrinutog izbornika naše teniske reprezentacije?

- Ne bih znao o čemu je riječ.

Goran Prpić rekao je da se HTS prema momčadi - ispred koje je istupio pred medije - prema njoj odnosi kao prema zadnjoj rupi na svirali!

- Nije to mogao reći! Ako jest, onda nije govorio istinu.

Je, gospodine Čačiću, rekao je to, dodavši da to čini kako bi time doprijeo do Vas.

- Ne bih znao ništa o tome, do mene nije tako teško doći, a i Prpić je bio kod mene nedavno u vezi nekih projekata o kojima je razmišljao. Ja nisam predsjednik koji glumi selektora i mogu reći da s igračima redovito i dobro komuniciram!
Prije svakog Davis Cup dvoboja prva i osnovna stvar koju uvijek osiguram jesu konzultacije sa izbornikom, a on je na posljednjima bio vrlo izričit u stavu da je za reprezentaciju najbolji izbor Poreč, zbog smještaja i odmjerenog ugođaja koji posebno pogoduje igračima.

Međutim, oni tako nisu govorili u protekla dva dana, njihova je izbor, kažu, bio Split!

- Nemojmo se praviti gluplji nego to jesmo, iz Splita nije bilo nikakve ponude! Mi smo poslali pismo s uvjetima na adrese šest hrvatskih gradova koji imaju dvorane sa uvjetima zadovoljavajućim za polufinale Davis Cupa. Samo jedan grad je odgovorio i to je bio Poreč!

Je li tako bilo možda i zbog možebitno prevelikog iznosa 'upisnine'?

- Naravno da sam razmišljao o 'nultom feeu' i uzimanju cijelog prihoda od ulaznica, ali savez tako ne može biti 'u zelenom'. Mladi gospodine, da se ne uvrijedite, ali ja sam prvi u generaciji, sa 23 godine, diplomirao! Kada sam prije šest godina preuzeo Savez, on je bio u minusu od 5 milijuna kuna, a igrači nisu mjesecima primali novce!

Što će se dogoditi s tim upisninama ako Hrvatska ispadne iz Svjetske skupine, tko će tada biti spreman platiti milijun kuna za drugorazredni događaj, ako to danas može i želi samo Poreč, a riječ je o polufinalu?

- Savez će bankrotirati! Dobro, neće bankrotirati, ali tada više ne bismo mogli držati sve što držimo danas: plaćati trenere, putovanja igračima, akademije... Zapamtite, nama za rad treba između 8 i 11 milijuna kuna, a od države dobijamo 1.4 milijuna! I zato nemojmo lupetati gluposti, jer ni gradovi nemaju snage za ovakve događaje, do vrha glave su u dugovima i nemogu pokrivati troškove. TO je sramota ove zemlje! Plaća se stotine milijuna kuna za održavanje dvorana, a ne mogu ih puniti! Ubili smo vola za šniclu!

Ipak, ne stoji tvrdnja da baš nitko iz Splita nije bio zainteresiran za razgovor sa HTS-om, pročelnik grada Splita za sport Mario Negotić učestalo je komunicirao s izvršnom direktoricom Saveza Marinom Mihelić!

- Dajte se prizemljite sa Splitom. JA sam forsirao Split, a nitko mi se nije čak ni javljao na telefon!

Kako nije, javljao se gospodin Negotić!?

- A tko je taj Negotić?

Isto tako ljudi iz splitskog Poglavarstva mogu postaviti pitanje: tko je Marina Mihelić?

- Da, ali svi znaju tko je Ratko Čačić! Gledajte, to je jedna neobična ekipa, ja nisam naučen raditi s takvim ljudima. Ja od svojih riječi nikada ne bježim i u ozbiljnjim stvarima od ovog dal je trebao biti Split, Poreč ili idi mi dođi mi...

I što to sve, ukratko, znači? Je li Poreč postao trajno rješenje?

- Da, Poreč je važna stavka, ali sigurno je da će se u budućnosti napraviti više u pogledu organizacjie navijanja, tu treba neke jezgre postaviti, potrošiti i neke novce na osiguravanje prijevoza iz drugih gradova i slično...

Što ako, u nekoj hipotetskoj situaciji, jedan Marin Čilić onda odluči više ne igrati za reprezentaciju?

- Nemojte postavljati takva pitanja, i uopće Čilića stavljati u takvu poziciju. On je divan mladić koji takve stvari ne bi ni pomislio ni rekao ni napravio!


Izraz lica našeg najboljeg tenisača tijekom protekla tri (i više) dana ne bi baš išao pod ruku s posljednjom izjavom našeg 'Ratka'. Jer, problem je mnogo ozbiljniji od 'idi mi, dođi mi' načina kojim ga shvaća gospodin Čačić.

Čilić nije taoc reprezentacije, kao što to nije ni Karlović. Uostalom, ranije u povijesti već smo imali slučajeva da je naš najbolji igrač bježao od Davis Cupa zbog tipova koji su upravljali savezom. Možemo se samo nadati da se tako nešto neće ponoviti, iako se ne bismo zakleli.

Čačićeva krutost, ponekad i osornost, koja je do izražaja dolazila najviše pri spominjanju Splita, nije obećavajuć putokaz za teniski sport u Hrvatskoj.



O NAVIJAČIMA
- Navijači su velik problem. Na Fed Cupu sa Srbijom prije nekoliko godina znali smno da će biti problema, bez obzira što su nam u goste za dolazile dvije ponajbolje tenisačice svijeta, no za polufinale Svjetske supine Davis Cupa... to nismo očekivali. Zašto se to dogodilo? Gledajte, ITF je propisao 10% ulaznica za gostujuće navijače, to se mora poštovati, a ostalo su prodavale agencije. I one moraju od nečega živjeti, a tu je bilo i sponzorskih ulaznica (oko 600, op.a.). Je li se broj ulaznica na raspolaganju za Čehe mogao kontrolirati? Mogao se, ali na jedan nepristojan način.