njegovi se posjetitelji i članovi previše ne uzbuđuju. U Kensingtonu ionako nikada niste mogli doživjeti bogzna kakvu atmosferu, no igrači su se na to vrlo brzo privikavali. Sporadični pljesak i jako puno iritantnog zurenja. Ponekad i zijevanja...

- Čujte, riječ je o teniskom klubu. Nemojte očekivati da ću sada reći nešto negativno, jer atmosfera ovdje je tradicionalno takva. Ljudi dođu uživati u tenisu i gledati ga s razumijevanjem. Tako je uvijek bilo - govorio je Murray standardno maštovitim engleskim novinarima nakon četvrtfinalne pobjede protiv Fisha.

Očekivali su ipak malo više emocija, ali ekipa je svoj gledateljski zadatak odradila bez uzbuđenja, kao i u svakom drugom meču. Kao da ih prvo Andyevo polufinale u Queens'u ne zanima previše. Ili prilika da se konačno dogodi i britanski pobjednik na jednom od pet najuglednijih travnatih turnira svijeta. Prvi u Open eri...

Zanimljivo, ali iako se ovaj dio sezone smatra možda i komparativno najjačim za trećeg igrača svijeta, činjenica je kako još nikada nije osvojio turnir na najbržoj podlozi. A od njega se očekuje uzimanje i Aegona i Wimbledona.

- Znam da je fraza, ali stvarno mi Wimbledon još nije ni na kraj pameti. Treba prvo odigrati sutrašnje finale, eto, o tome razmišljam - odgovorio je Murray kojemu će više nego ikada ovih dana dobro sjesti uobičajeni razgovor s Timom Henmanom. Samo mu on može naznačiti kakvu mu golgotu spremaju ovi njegovi, u godini kada više nego ikada nakon Freda Perrya očekuju svog šampiona u All England Clubu...

No, promatrače s istaknutim krokodilima po svim dijelovima odjeće to odveć ne zanima, najvažnije je da sve završi prije pet popodne. Kako bi stigli popiti čaj...