Goran je trebao pobijediti samo još jednom i medalja bi bila naša. Prva u povijesti. Bili smo je spremni slaviti kao novi državni praznik...

Nitko nije vjerovao da bi omaleni anonimus iz Francuske mogao predstavljati našem spasitelju ozbiljan problem, pa čak i na lešom krcatoj podlozi Barcelone. Santoro je, međutim, gutao bananu za bananom i do ludila tjerao kako Gorana tako i uzbuđenu naciju...

Oprostite na trenutku zanosa zbog navale topline sjećanja iz prošlosti. Imali smo glavu u torbi, ali moj je dojam da smo živjeli mnogo sretnije. Iako je tog dana gospodin s nevjerojatnom ljubavi prema bananama imao namjeru ozbiljno nas razočarati...

Hrvati, vječito željni pažnje na svjetskoj pozornici, trebali su tu pobjedu. No, bezobraznik po imenu Fabrice Santoro uporno je vraćao, vraćao i vraćao loptice na drugu stranu mreže. Zec je u karijeri imao svakakvih promašaja, tog je popodneva učinio neke od najtežih.

Bio je to moj prvi susret sa Santoroom. Kao klinac opterećen nacionalnošću, zapamtio sam ga za sva vremena. Drskog 'bananka' koji je Goranu izvukao dušu i onemogućio mu da sljedeći dan sredi Rosseta i uzme tu zlatnu, unaprijed upisanu medalju...

Da mi je tada netko rekao kako će mi se 17 godina kasnije stegnuti grlo zbog tog istog gospodina, briznuo bih u plač misleći da se ruga mojoj dječački zanesenoj frustraciji.

Ali, bio bi u pravu. Steže se grlo, znoje se dlanovi, želucem prolaze žmarci, a oko neobično mnogo svrbi. Nisam očekivao da ću biti emotivan kada se konačno dogodi trenutak kojeg je Čarobnjak - vrlo smisleno - najavio još prije godinu dana... ali tu je. Gledam ove donje filmiće, a duša mi rida. Svjestan sam da je Fabrice bio u pravu kada je rekao:

'Ne želim zvučati bahato, ali mislim da više neće biti igrača poput mene. Danas se sve svodi na ono što vas nauče u klubu. Meni će tenis sigurno nedostajati, no pitanje je hoću li ja nedostajati njemu..'

Pitanje je. 'Gurači' danas više ne prolaze, tako nećete pobijediti nikoga čak ni ako mu je kvocijent inteligencije opasno blizu temperaturi mora u Dohi. Santoro je posljednjih godina ionako služio da zabavlja publiku, a činio je to bez greške.

Hoće li nedostajati tenisu? Volio bih popričati 'u četiri oka' s onime koji bi odgovorio negativno. Bez obzira što sam se jutros probudio s mrzovoljom što baš danas mora otići. Nisam raspoložen za patetiku...

Nažalost, ona nekada dođe neovisno o namjerama. Poput Đoletova D-mola. Kao ladica u koju sam spremio ljeto 1992. Sunce, puno sladoleda, Olimpijske igre, puno frustracije i zaključak da u tenisu, baš kao i u životu, ne moraš uvijek biti kao i drugi da bi te zapamtili.

Hvala ti zbog toga, Fabrice...



FABRICE SANTORO U DETALJIMA:

JEDINI JE AKTIVNI TENISAČ U TOP 100 KOJI SVE UDARCE (OSIM SERVISA) IZVODI SA DVIJE RUKE
U PROFESIONALNOM TENISU PROVEO JE 21 GODINU
OSVOJIO JE ŠEST POJEDINAČNIH TITULA
VEĆE JE USPJEHE OSTVARIO U DUBLU: S LLODROM JE OSVOJIO DVA AUSTRALIAN OPEN TE ROLAND GARROS U MIXU S HANTUCHOVOM
2001. S FRANCUSKOM JE U GOSTIMA KOD AUSTRALACA NAPRAVIO SEZNACIJU I ZARADIO SVOJU JEDINU SALATARU
U KARIJERI JE POBIJEDIO 17 TENISAČA KOJI SU NEKADA BILI PRVI NA SVIJETU; JEDINI KOJEGA NIJE USPIO JEST ROGER FEDERER; "ON JE NAJBOLJI S KOJIM SAM IKADA IGRAO", PRIZNAO JE
VLASNIK JE JEDNOG APSOLUTNOG REKORDA: 2004. NA ROLAND GARROSU ON I CLEMENT ODIGRALI SU NAJDUŽI MEČ U OPEN ERI - NAKON 6 SATI I 33 MINUTE POBIJEDIO JE FABRICE!
BIO JE PRVI TENISAČ NA ČELU RACE LISTE KADA JE ONA UVEDENA (2000.)
NAJBOLJI RENKING (17.) OSTVARIO JE 2001.
OD TURNIRSKIH NAGRADA ZARADIO JE 9.8 MILIJUNA DOLARA