Ali nije bilo tako! Treći igrač svijeta lansirao je lopticu baš u onih nekoliko kubnih centimetara prostora gdje je Ančićeva obrana na mreži bila najranjivija. Passingom, Novak je spasio već šestu priliku za obrat u tom servis gemu. Priliku koja je mogla potpuno izokrenuti konačan ishod susreta...

...jer, da je Mario tada otišao na dvostruki break prednosti, s velikom vjerojatnošću mogli bismo govoriti o osvojenom prvom setu. Moglo je biti svega. Umjesto "svega", dogodila se samo naizgled rutinska pobjeda Đokovića (6:3 6:4) i očekivani plasman u polufinale...
Ali, Čunči tu priliku nije iskoristio. Kao ni onu kasnije, te dvije nove koje su mu se ukazale pri Đokovićevom servisu za prvi set kod 5-3. Zapravo, budimo krajnje iskreni - srpski tenisač nakon tih 15-40 odigrao je četiri nevjerojatna poena, uglavnom kreirana pomoću razarajućeg prvog servisa na koje, do tada (a i kasnije) fantastično reternerski raspoloženi Ančić, nije pronašao odgovora...

Kada je Mario promašio još pet break prilika kod 1-0* u drugom setu, bilo nam je jasno - to je kraj. I bi tako.Uslijedio je break, pa dva kišna prekida, i nekolicina "love" servis gemova do kraja meča. Čudnog, ludog, vrlo kvalitetnog meča četvrtfinala ATP turnira u Sydneyu, u predvečerje prvog Grand slam turnira sezone.
Mario Ančić izgubio je ovaj meč, ovako blizu pobjedi protiv jednog od "velike četvorke" nije bio već jako dugo... Ali nije išlo. Đoković je odigrao meč vrlo blizu svoje najbolje razine, a opet, osvojio je 5 posto (33 naprema Ančićevih 38) manje poena na servisu protivnika!?! 

Kako prežaliti meč u kojem imaš 15 prilika za uzimanje protivnikova servisa, a iskoristiš samo jednu?
Rečenica koja će na Ančićevih osobnom plejeru snova noćas biti postavljena na "repeat". Pod uvjetom da uopće i uhvati nešto od sna, jer susret je završio nešto iza 1.30 - u noći!!?

Da nije tako tragi(komi)čan, poraz bi bio kao i svaki drugi - poraz. Ništa strašno, izgubio si od trećeg igrača svijeta koji je odigrao izvanredan meč, izgubio si u četvrtfinalu turnira, imat ćeš nekoliko dana za odmor i pripremu do početka Australian Opena...
Ali ovako... Ovako ostaje mnogo "što bi bilo". Mnogo nejasnoća. Jer, cijeli meč zaista se može svesti na spomenuti return&charge Ančićev pokušaj i fantastičnu reakciju protivnika mu. Đoković je na svakoj prilici za obrat odigrao kao šampion, hrabro, napadački, odlično! S druge strane, Mario je u tim trenucima uglavnom bio statist, nije povlačio inicijativu, čekao je - i nije dobro prošao.
Iako, istini za volju, u većini od tih poena nije ni imao pravu priliku za biti agresivan. Novak je napravio sve što je trebalo...

Na koncu, bio je to zaista samo jedan od poraza. Jedan od poraza u četvrtfinalu turnira. Sutra je novi dan, za tri dana je nova prilika. S igrom kakvu je prezentirao danas, Mario Ančić u Melbourneu može daleko, jako daleko. Tenis mu djeluje mnogo bolje nego na kraju prošle sezone, tenis kojeg je danas prikazao 24-godišnji splitski tenisač vrlo je blizu tenisu iz 2006. godine, kada je bio sedmi igrač svijeta...
I bit će ponovo. Uz ovakvu igru - to je sigurna oklada!