U prvi mah izgledalo je kao promašeni tjedan, još jedan promašeni tjedan cure koja će zauvijek ostati talent. Što u svijetu sporta nikada nije ugodna kategorizacija. Petra je odlučila prijaviti Budimpeštu iako je znala da će i u kvalifikacijama imati opako težak posao.

A onda se javio Aljiti sa svojim Zagreb Ladies Openom. Naposljetku se rodio nekakav mini-skandal, jer splitska tenisačica odlučila je ipak putovati u Budimpeštu. Iako je prošloga tjedna u Cuneu uzela pet gemova Varvari Lepchenko. Jonuz nije shvatio, iskreno, sličnih sam problema imao i sam, 75 tisuća dolara challenger u Zagrebu sa pozivnicom nije uopće loša opcija...

Međutim, smetnuo sam s uma jednu važnu činjenicu - Petra prave stvari čini na pravim mjestima. Sigurno se sjećate Roland Garrosa i impresivnog niza do drugog kola. Iz kvalifikacije bez izgubljenog seta! Samo te četiri pobjede bile su dovoljne za veliki skok na ljestvici, do 145. mjesta. prDanas je deset mjesta bolja, ali ono što je najvažnije jest spoznaja da se konačno iskopala iz živoga blata dvjestotog mjesta...

Namještanje opreme
Godinama, zapravo, možda jednu godinu, čitao sam opservacije raznih stručnjaka po kojekakovim forumima. I slušao procjene veliki znalaca. Petra Martić nije ni blizu nadarena kako su neke druge njene vršnjakinje. Uostalom, stagnira i ne razvija se kako bi trebala. Uglibljena je u prosječnosti dvjestotog mjesta i ne ide nikuda...

Takve su opservacije možda mogle imati smisla, da joj nije samo - osamnaest godina?! Ali, čovjek se u tenisu vrlo brzo izgubi, pa tako sam i ja bio sklon prihvatiti priču. A onda se dogodio Majolin Zagreb Open na Cmroku...

Toga sam dana otprilike devedeset minuta proveo razgovarajući sa ocem naše najbolje juniorke, Ajle Tomljanović. I ona se povremeno uključila u razgovor, a nazočan je bio i kolega iz Jutarnjeg lista. Razgovor je bio zanimljiv, sveobuhvatan i vrlo informativan, međutim, u jednom sam trenutku - usred prolaza kafića - primijetio kako jedna cura vrlo sramežljivo i povučeno već dulje vrijeme namješta obuću, odjeću i štošta još, pripremajući se za susret parova u dublu upravo s Ajlom. Kasnije su i osvojile turnir...

Međutim, do meča je bilo još poprilično vremena, a Petra nikako da namjesti opremu! Tek mi je kasnije sinula mogućnost, a sada sam u nju uvjeren - slušala je, upijala sve što smo pričali i pozornost kakvu njoj više nismo posvećivali. Možda nekada neki drugi kolege. Ali, njeno je vrijeme prošlo...

Uvjeren sam da su ti trenuci iznimno utjecali na mladu gospodičnu. Njena partnerica, tri godine mlađa djevojčica, imala je svu pažnju svijeta iako nije bila ni blizu konstante kakvu ima ona...

Konačan zaokret u glavi
Danas, čaša nam izgleda napola puna. Petra je rođena 1991. godine i tek je nedavno postala punoljetna. Govorili su da je želja i voljni moment njen najveći problem i da zato nikada od nje neće biti ništa. A ona je mjesecima uporno obitavala na gotovo istom mjestu WTA ljestvice. Većini uspješnih stanovnika ove specifične države ona je stagnirala, a zapravo nazadovala. Propali talent, gotova priča. U ženskom tenisu ako ne uspiješ do osamnaeste, nećeš nikada.

Tako govore mudraci. I vrlo često objeduju vlastite riječi. Sport nije takav i nikada nije bio, pa čak ni tenis. Uostalom, zar nije Maria-Jose Martinez Sanchez ove godine u 28. godini života uzela svoj prvi WTA turnir? A neki su se usudili otpisati Petru samo zato što do svoje punoljetnosti već nije probila top 100...

I što sada? Zgazila je Šafarovu, napucala i Koryttsevu i eto je u drugom WTA četvrtfinalu života! Pretpostavila je Budimpeštu Zagrebu, riskirala i pogodila. Ne bez razloga, nikako tek slučajno. Onoga utorka sramežljivo se smješkala i bila zadovoljna samo zato što smo je uopće primijetili. Nju, Petru Martić, ne tako davnu našu najveću tenisku nadu.

Na Cmroku je, uvjeren sam, napravila konačni zaokret u glavi.
"Vrijedim, a sada ćete tek vidjeti koliko!"

Trenutno je 135. na svijetu, među osam je u Budimpešti i samo je četrdesetak mjesta dijeli od statusa naše najbolje igračice. Nju, vječitog talenta. Eh, da nam je više takvih u ovoj zaboravljenoj zemlji...