SAN: Kad bih bio Čeh, bila bi to sjajna vijest za armiju mojih folikula - u tom slučaju na tjemenu bih ih imao dovoljno za jednu lijepu, slatku fudbalerku. Poput Jaroslava Navratila...

JAVA: Česi - i to nije stereotip - narod su kojega nije briga za stil. Iz tog razloga senzacionalistička sranja poput 24 sata nikada nisu dobila priznanje kao kod nas, a fejkerske emisije kao Red Carpet gledaju samo ljudi koji kroz život i hodaju po crvenom tepihu.
Simpatični, ružnjikavi Česi s fuzbama ne pale se na šminku, pa im ni hokej na ledu nije tek zanimacija za dva mjeseca. Oni slušaju Karmu i Coloniju, piju pivo od 5 kuna, odjevaju se u trgovinama s odjećom, a tenisku dvoranu za reprezentaciju napune bez obzira što ona 16 godina nije bila u polufinalu Davis Cupa...


SAN: Kad bih bio Čeh, zbog kredita za novu 'XY klasu' ne bih skupljao plastične boce po ulici niti bih Božić slavio s neonskom reklamom Isusa na balkonskoj ogradi.

JAVA: Nikada neću zaboraviti svoj prvi susret sa Češkom. Dogodio se prošle godine u prosincu mjesecu usred Adventa. Prvo naseljeno mjesto kroz koje sam prošao bilo je Znojmo, grad od 35 tisuća stanovnika. Pomislio sam: bože, što se ovdje dogodilo? Jesam li negdje putem upao u vremenski procjep i otišao stotinu godina u budućnost, u vrijeme nakon atomskog rata?

Na ulicama Znojma, oko 19 sati, nije bilo mrtve duše, no mnogo sablaznije djelovala je činjenica da ni u kućama pored koje sam prolazio nisam primijećivao znakove života. Ništa! Ni svjetla, ni otvorenog prozora, ni uključenog televizora, o kičastim božićnim ukrasima da ne govorim...
Uskoro sam pronašao kvaku: Česi, ta vrijedna etnološka kombinacija njemačke radinosti i slavenskog boemstva, znaju kako se ponaša u krizi. Štedljivo!

Imaju računicu za sve, svjetlo navečer uključuju samo kako bi pronašli otvor za izbacivanje mokraćevine, a u teniskom savezu sjede im dovoljno sposobni ljudi (iako nisu diplomirali prvi u generaciji!) da prepoznaju kolika bi im se potencijalna dobit otvorila kada bi spustili 'fee' sa milijun na - recimo - pola milijuna. Zbog toga bi polufinale možda odradili u blagom 'crvenom', ali bi nakon finala ušli u tamno-zeleno!



Foto: AP


SAN: Kad bih bio Čeh, diploma bi mi omogućila da radim upravo onaj posao za koji sam se četiri (dobro, sedam) godina stručno usavršavao.

JAVA: Od nekoliko desetaka čeških novinara koji su proteklih dana boravili u Poreču, na prste jedne ruke mogao sam izbrojati one iz starije generacije. Dominirali su mladi, ponekad i golobradi dečki s internetskih portala, čiji šefovi i stariji kolege u njima nisu pronalazili prijetnju već budućnost, nadu i bridak, neiskvaren, idealističko nastrojen mladi novinarski um.
Tim momcima sigurno ne bi šest mjeseci mogao promicati balast iz teniskog saveza, već bi mogućnost bruke poput one iz Žatike navrijeme primijetili i srezali je prije nego savez tisućama Hrvata omogući okupiranje dvorane u gradu s velikim udjelom manjinskog stanovništva koje ne razumije tenis...


SAN: Kad bih bio Čeh, ne bih želio biti Radeljak nego - veseljak! U Hrvatsku bih došao i sljedeće godine, bez obzira što je dosadna i što me želi nabrzaka operušati.

JAVA: Tisuću i pol čeških navijača u dvorani od prvog dana stvorilo je izvrsnu atmosferu za svoje tenisače, ali i ostale neutralno-neodlučne 'gljivare' po tribinama. I ja sam, na trenutke, istinski uživao. Pjevalo se, plesalo, skakalo, radovalo, a poslije pobjede feštalo po cijelom gradu!
A sve bez ijednog incidenta, iako je ljudi njihove nacionalnosti u tom trenutku u Poreču bilo otprilike 50 posto!
Zbog takve navijačke kulture, češkom teniskom savezu ne predstavlja konceptualni problem organiziranje navijačkih aranžmana iz različitih dijelova države.


Foto: AP


SAN: Kad bih bio Čeh, glavni grad bio bi mi svjetsko turističko odredište!

JAVA: Prag godišnje posjeti nekoliko milijuna turista, dok je u Zagrebu - usred ljeta - ured Turističke zajednice zatvoren nekoliko uzastopnih dana!
Česi cijene ono što imaju, a tako postupaju i sa svojim tenisačima. Imati reprezentaciju u polufinalu Davis Cupa, dva igrača u top 20, predstavnika u drugom tjednu US Opena... dovoljni su razlozi da poštuju svoj tenis!


SAN: Kad bih bio Čeh, ne bih bio hipnotizirano, beživotno gunđalo.

JAVA: Česi ne žive lijepo, ali zbog toga nešto i poduzimaju! Dovršavaju pregovore s Europskom unijom, rade, krize ne rješavaju ad hoc mjerama i rebalansima, već dugoročnim makroekonomskim strateškim planovima, a kad Vladi kriza počne izmicati kontroli - rješavaju je se i biraju novu!
Kad bi češki teniski savez samoga sebe lišio nekoliko milijuna kuna zarade od spektakla kakvog nosi finale na domaćem terenu sa Španjolskom, gospodin Kaderka (bez obzira na nevjerojatnu fizičku sličnost sa Čačićem) odmah bi podnio ostavku.


Eh, da sam Čeh...