Marcosu Danielu trideset je godina, a malotko zna da je kao petnaestogodišnji klinac trenirao s Ivanom Ljubičićem u Italiji...
kad je naš 'banjalučki borac' tražio spas sovg potencijala i upoznao Riccarda Piattija. Zato ga je umalo i opjevao prošloga tjedna u Beogradu nakon
što ga je izbacio u osmini finala...
Na challengeru je
imao status jednog od najantipatičnijih igrača jer mu je stalno nešto
smetalo, te gledatelji, te leteća topola, muhe, komarci, sunce... pa
čak i glas Brune Kovačevića! Iako mu na ovom posljednjem ne možemo
zamjeriti, činjenica je da je gledalište u finalni susret ušlo sa
simpatijama za Oliviera. I ne samo zbog dojma...
Da, Rochus je
trebao pobijediti, ali nitko nije računao da će Brazilac baš danas
početi peglati linije kao da mu se radi u životu! Od sredine prvog seta
pa do kraja susreta toliko je puta pogodio crtu da je izludio i čovjeka
kojeg je naizgled nemoguće izluditi...
- Znam ga jako dobro, znam da treba jako udarati i izbaciti ga iz terena. To sam i činio.
Od
početka je bekend krosom bratu prošlogodišnjeg osvajača Zagreb Opena
radio velike probleme. Puno spina, lopte pod što većim kutem u odnosu
na vertikalu, i Rochus je vrijeme provodio na rubovima terena. Daniel
je to znao iskoristiti, dolazio je naprijed, zabijao forhend i
bekend... radio skoro pa sve što je zamislio!
Belgijac je u
drugom setu ukupno imao pet break lopti, ali nijednu nije uzeo, jer ga
je Daniel na svakoj nadmudrio i nadigrao, i samo zbog toga skidamo mu
kapu. A kasnije se pokazao i kao vrlo simpatičan i jednostavan dečko,
sušta suprotnost vječitom gunđalu koje od ponedjeljka nije prestajalo
prigovarati na sve i svašta...
- Turnir je super, gledatelji vole i razumiju tenis, zadovoljstvo je igrati u takvim uvjetima.
Je
li? Nisi nam baš takav dojam ostavljao proteklih sedam dana, ali dojam
vara! Tko bi rekao da je u turnir ušao s jednom velikom dvojbom:
-
Nisam znao do početka prvog susreta (Mektić, op.a.) hoću li igrati.
Imao sam velikih problema s napetošću mišića, to se itekako osjetilo u
tom prvom kolu. Kasnije je bilo sve bolje, jer imao sam dan odmora i
vremena za oporavak.
Ovo mu je deseti osvojeni turnir u karijeri,
deseti challenger, da se razumijemo. Nije u cvijetu mladosti, ali
uvijek je tu negdje, oko ruba top 100 ili malo unutra. Kvalitetan
tenisač, bez dvojbe...
- Challengeri su danas jači nego
ikada, jer otkad su mu povećali bodovni saldu, igraju ga i neki jako
dobri tenisači koja ga nisu igrali nikada.
Slijede mu kvalifikacije Roland Garrosa, iako mu pomisao na njih nije razvila smiješak na licu. Baš suprotno...
17.05.2009.
Vedran Ljubej
Komentari:
Trenutno nema unesenih komentara, budite vi prvi koji će komentirati. Za komentiranje se potrebno registrirati i prijaviti. Dodaj komentar