Osobe koje su htjele izgraditi ime prognozirajući mečeve i događaje u tenisu obično se nisu dobro provodile. Tjedan-dva, toliko bi im trajala slava, a onda bi ih pljuvačkama zatrpala ista ona gomila koja ih je i napravila 'stručnjacima'.
"Reci mi, što je s Ljubom, zašto je tako propao na ljestvici?"

"Ma, sine, on ti je star, njegovo je vrijeme prošlo, trebao bi u penziju, nikada on više ne bude igrao ravnopravno s dečkima iz vrha..."

Koliko vas je gorenavedenom retorikom pokušavalo sebi na najjeftiniji način priskrbiti brze bodove? Ajde, priznajte, nemojte se sramiti. Ako možemo mi...

Bilo je trenutaka, a u 2008. toliko da ih ne bismo uspjeli pobrojati na svih dvadeset prstiju, kada smo ga pokopavali. Te se ne kreće dobro, te je premekan, te više ne bi pogodio ni kadu, a i u servis smo počeli sumnjati. Dobro, ajde, u servis nismo nikada sumnjali. Početni udarac uvijek je bio pouzdan i izvlačio mečeve protiv momaka kojima za vrijeme vjetrovitog vremena na terenu obavezno trebaju štitnici za uši...

I što se onda dogodilo? Tsongu je držao za grkljan nekoliko desetaka minuta nego je trebao, a onda doživio Troickog u Zagrebu. I još nekoliko takvih. Dok nije došao Indian Wells...

Ljubo je usred kalifornijske pustinje, tamo gdje je uvijek bio dobar, došao do četvrtfinala. Kao jedini uljez među sedam nositelja. I opet su odmahivali rukom: takvi uvjeti, takav turnir ionako su napravljeni za njega. Gledajte ga već u Miamiju...

Kad ono, zbilja: Oscar Hernandez uzeo je prvu hard pobjedu nakon... Ma, prvu pravu pobjedu na tvrdoj podlozi u karijeri!

Trideseta kvrga na leđima nije pomagala...

Ali, Ljubo je uporno ponavljao: dobro treniram, nisam izgubio osjećaj, igrat ću sve bolje jer znam da to mogu!
Dva mjeseca nakon imamo pravo samo na jednu stvar: uzeti grumen najcrnje zemlje i dobro je utrljati u masno čelo. Ili je strpati u usta. Dobar nam tek...

Uostalom, ljudi, o čemu mi pričamo? Zar Andre Agassi nije dovoljno dobar primjer, taj čovjek je napravio čudo kakvo i danas prepričavamo, a daleko nije ni Rainer Schuettler, njemački gospodin mnogo stariji od Ivana.

Kakve godine, ljudi, u vrhunskom sportu to mnogo puta nije presudna stvar. Ako ste intelektualno superiorni prema devet desetina ostalih suparnika, onda ta tvrdnja stoji čvrsto poput motike u leđima Tahijevih feudalaca. Ljubičić to jest, pokazuje to iz tjedna u tjedan, ali ono što stvarno škaklja jest napredak u svim igračkim aspektima, uključujući kretanje koje je danas na razini razdoblja kada je bio treći na svijetu...

I još jedna stvar za kraj: od meča protiv Gillesa Simona nekad bi odustao odavno. Umjesto da spašava dvije vezane break lopte kod breaka i seta zaostatka, tuširao bi se u svlačionici i mislima bio na sljedećem turniru. Onako, iskusno, kulerski...

Ljubičićevski! Novi pridjev u riječniku stranih riječi, ali danas sa potpuno drugim značenjem. Ljubo je borac i udara taj bekend vraški, kao nekada...