o svakodnevnom stavljanju na raspolaganje za moguće testiranje na zabranjenja sredstva.

Štoviše, uspiju li Belgijci izboriti se za svoju stvar kod Arbitražnog suda za sport i Europskog suda za ljudska prava, tenis bi mogla zahvatiti mala revolucija slična onoj koju je u nogomet prije malo manje od petnaest godina unijelo Bosmanovo pravilo.

Dapače, Wickmayer i Malisse za odvjetnika su unajmili Jean-Louis Duponta, istog gospodina koji se 1995. pred europskim tijelima izborio za očuvanje jednog od osnovnih ljudskih prava koja su nizozemskom nogometašu bila izravno povrijeđena restrikcijama spram stranih nogometaša u pojedinim nacionalnim ligama.

- Ovdje nije problem u narušavanju borbe protiv dopinga već u neprikladnosti nekih mjera koja ona podrazumijeva - rekao je danas Dupont.

Ovogodišnja polufinalistica US Opena ogriješila se o pravila WADA-e kada triput putem e-pošte nije odredila jedan termin tijekom dana predviđen za možebitno testiranje, dok je polufinalist Wimbledona iz 2002. Malisse dvaput napravio isti 'prekršaj', a jednom čak i propustio samo testiranje.


'Ukrali su mi deset godina života!', kroz plač je u četvrtak jadikovala Wickmayer (Reuters)

- Ugovor o Europskoj Uniji gospođici Wickmayer i gospodinu Malisseu jamči pravo na slobodu rada, dakle, igranje mečeva diljem Europe. To je pravo sada narušeno - pojasnio je Dupont.

Pravila WADA-e (inkorporirana u sustavu skraćenog imena ADAMS) traže od svih igrača i igračica da se tijekom tri mjeseca drže termina kojeg su samog zadali u svrhu doping testova izvan natjecanja. Prema njima, kazne se mogu primijeniti tek kada pojedinac triput propusti test ili isto toliko puta ne prijavi spomenuti termin.

Igrači(ce) su od početka godine, kada je uvedeno to novo pravilo, dizali veliku hajku zbog narušavanja njihove privatnosti, no WADA je uporno branila sustav pravdajući ga kao nužnog kako bi se onemogućilo konzumiranje zabranjenih tvari između dviju sezona, kada se ne mogu provoditi doping testovi.

Kao objektivni promatrači ne možemo se oteti dojmu da se odlučna reakcija antidopinških vlasti neobično poklopila sa skandalom kojeg je izazvala autobiografska knjiga Andre Agassija u kojoj otvoreno priznaje konzumiranje teških droga tijekom profesionalne karijere.

Također, u najmanju ruku neobično zvuči činjenica da je oduzeto godinu dana (što u vrhunskom tenisu znači barem dvostruko dulje razdoblje za nadoknađivanje izgubljenog, jer kažnjenici gube trenutni renking i po povratku kreću ispočetka!) osobama kod kojih u središtu pažnje nije stvarno uzimanje zabranjenih tvari, već nepoštivanje birokratske torture.