Kakav je to tenis u kojem Oscar Hernandez preda susret kod rezultata 2-5 u drugom setu, a nakon izgubljenog prvog. Već sljedeći tjedan bez problema je odigrao četiri seta na Roland Garrosu!
Kakav je to tenis u kojem Boris Pashanski ima dovoljno hrabrosti pružiti ruku sucu kod 0-6 u tie breaku trećeg seta? Ili da budemo precizniji: kakva je to teniska organizacija koja dopušta da takve situacije iz tjedna u tjedan prolaze nekaženjo?..

Reći ćemo vam kakva. To je organizacija koje će suspendirati igrača zbog toga što je imao otvoren račun pri internet kladionici sa položenih 7 eura! Taj se zli gad bešćutno ogriješio o najsvetije uzuse teniskog svijeta, jer na svojim je mečevima zgrnuo milijune. Protiv krunskog dokaza s kojim su ga suočili izgleda ne bi imali ni odvjetnici iz onih ljigavih bostonskih serija...

Organizacija je to koja će rigorzono kazniti Alessija Di Maura zbog spomenutih 7 eura, ali će zatvoriti oba oka i svih sedam čakri pred nikad objašnjenim opetovanim špekulacijama u live kladenju na Davydenkove mečeve.
Ili pred tenisačem koji je samo dva dana nakon predanog živog susreta opet bio u punom pogonu...

Dragi čitatelji, TO je problem, a ne Novak Đoković. Dečko se ovih dana našao na stupu srama noseći žrtveni teret svih koji su ikad predajom umanjili vrijednost protivnikove pobjede, a takvih je u svakoj sezoni toliko da ih je teško i pobrojati. Novak Đoković platio je medijsku cijenu za sve, iako ni on nije ostao bez putra na glavi. Dapače, njegov je dosje predaja ponajveći, a problem je što su se mnoge od njih dogadale na najvećim turnirima, za vrijeme čijih trajanja mnogi instant novinari izgraduju svoja stajališta o većini igraca.

Treći tenisač svijeta daleko je od izdržljivog fajtera koji će za pobjedu ostaviti i slezenu na terenu, ali nije ni blizu inkarnacije Nesportskoga, kakvim ga ovih dana predstavljaju strani, uglavnom američki mediji.
Površnost je najveći problem novinarstva, pa tako i ove teme. Gotovo su svi mediji preijenili izjavu Michaela Sticha:

- Novak je obezvrijedio Roddickovu pobjedu!

Dovoljno dobar materijal za naslov, to je sve što mnogi traže. No, je li zaista tako? Bez obzira što je Đoković predavao susrete na već četiri grand slam turnira i još barem toliko puta na ostalim natjecanjima, taj dečko nikako ne zaslužuje biti tretiran kao antisportska ikona modernog tenisa. Jer, mnogi su zaboravili, vjerojatno zato što nisu izvorno ni dovoljno pozorno pratili:
U Umagu 2006. godine bio je prisiljen predati finalni (!) susret turnira zbog ozbiljnih problema s disanjem! Taj je dogadaj do te mjere šokirao pojedince iz njegovog kruga da su se hvatski i srpski mediji ozbiljno počeili baviti naklapanjima o preranom završetku potencijalno velike karijere...
Naravno, pojavile su se i teze o nedovoljnoj fizičkoj pripremljenosti, a one su ovih dana dobile još više zamaha:

- Novak kaže da ga je vrućina u Melbourneu uništila. Baš me zanima bi li tako razmišljao i da je bio u Roddickovoj situaciji, u sigurnom vodstvu!?

Obezvrijedio je, kažu, pobjednika. Istog onog čovjeka koji ga je samo nekoliko mjeseci ranije, u svojoj državi, ponizio pred cijelom nacijom, indirektno ga nazvavši glumcem "sa 16 ozljeda" koji stalno poziva medicinski predah....

No, kako ovo nije tekst o Đokoviću, vrijeme je da prijedemo na srž - a tamo bi se trebali usmjeriti i svi oni kojima je Nole tek sjeo kao dobar centaršut u šesnaestercu. Što je sa Jie Zheng, Gaelom Monfilsom i Victoriom Azarenkom? Svi su predali svoje susrete, i to istoga dana!
Je li Novak platio cijenu kumuliranog nezadovoljstva? Netko je spominjao i faktor navijača koji su navodno platili punu cijenu da bi odgledali puni meč. Na život ili smrt, njihov je moto, uz koji se kunu u čast i tradiciju bijelog sporta!

Problem je, međutim, što pritom u potpunosti zaboravljaju da su glavni prijestupnici visokih kriterija tenisa kao džentlmenskog sporta ostali daleko od medijske hajke. Novak Đoković zaista jest jedan od najvecih eskavatora i pritom bismo mogli do prekosutra raspravljati o njegovoj fizičkoj pripremljenosti, izdržljivosti ili snazi volje.
No, Novak Đokovic samo je vrh ledenog brijega, a na njemu već dugo vremena stoji velika snježna gruda. Godinama smo je odbijali vidjeti, sada više nemamo izbora. Novom vodstvu organizacije teniskih profesionalaca prijateljski savjetujemo bolje proučavanje turnira nižeg ranga na kojima razni Pashanski, Hernandezi i ini rade sprdačinu od sporta u kojemu nisu ni do koljena jednom Đokoviću. Emotivnom, osjetljivom, ali vrlo poštenom momku koji ovih dana prima udarce i za njih...