..od finala očekivao nezaboravan gladijatorski spektakl, televizijski komentatori groteskno zapetljani u računice o uludo bačenim novcima na skupe ulaznice za finale koje to nije bilo...

Jedini čovjek koji je ostao uspravno stajati bio je Rafael Nadal, najveći borac kojega tenis ikada imao...

Alarm se oglasio četvrti put
Osobe sklone traženju dlake u jajetu, poznate pod radnim imenom "sitne duše" možda će mu zamjeriti podcjenjivanje protivnika.
- Zar je mislio ozljeđen pobjediti Murraya?

Kao što vidite, u svijetu tenisa što god napravili, netko će vam naći razloga da vam to zamjeri. Važno je samo jeste li im simpatični.
Rafael Nadal, ako je i imao mrzitelja, nakon današnjeg dana broj im je sveo na minimum. Početkom drugog seta, naime, zatražio je liječniku pomoć. Za vrijeme trajanja timeouta skinuo je povez kojega nikada ne skida, u pitanju je opet bilo ono desno koljeno. Isti ono zbog kojega je otkazao Stutgart, predao (prvi put u životu!) Davydenku, odustao od osvajanja Davis Cup trofeja na "najdražem" gostovanju, u Argentini.
Prvom tenisaču svijeta, sada o tome cijeli svijet bruji, na naplatu je došao odnos prema vlastitome tijelu! Godinama se gazio do posljednjih granica postavši sinonim borbe do posljednje kapi znoja, ideal mnogima koji bi od sporta i života odustali pri prvoj ozbiljnijoj prepreci...

Uostalom, Nadal je vlasnik jedne od najimpresivnijih statistika ikad zabilježene u teniskom svijetu. Malo tko je na nju ovih godina obraćao pozornost, vjerojatno i zbog toga što se zaključak koji povlači smatrao aksiomom Nadalove igre.
"Tko jednom uđe u Rafin stroja za mljevenje, iz njega neće izaći živ!"  Živ u rezultatskom smislu, naravno.

Jeste li znali da je Nadal - do današnjeg meča - dobio 28 od posljednjih 29 susreta na dva dobivena seta u kojima je izgubio prvi, a osvojio drugi set?
Podatak koji će najbolje opisati sve što je taj španjolski matador uvijek bio - borac koji je od meča nije odustajao nikad. Dominantni fizikalac sa sposobnošću trčanja do beskraja, najdominantniji vladar crvene prašine kojega je povijest upoznala...

Prvi vapaj upomoć
No, došlo je vrijeme naplate!
Godinama je igrao skoro pa sve važnije zemljane turnire, u najzbijenim dijelu teniske sezone. U 2008. prvi put je zavapio tražeći predah:

- Produljite zemljani dio sezone! Ili smanjite broj turnira. Napravite nešto, ovo je prenaporno...

Nekoliko dana kasnije doživio je poraz od Juan Carlosa Ferrera u prvom kolu Rima. Nadal je morao odtankirati meč!
Otkad se pojavio u tenisu, nije pomišljao o povlačenju ručne, igrao je sve što mu se svidjelo, a u svakom od susreta odustajao tek kada bi protivnik osvojio posljednji poen. Mogao je juriti od jutra do sutra, lijevo, desno, gore, dolje, udarati, vraćati se, udarati, padati... I još malo udarati!

Prošle sezone, tijelo je prvi put zatražilo pomoć. Rafa je morao stati. Predati Davydenku, jer nije mogao, kao što nije mogao ni danas, protiv Murraya.
Bilo je tužno gledati ga kako gubi servis za servisom, ukupno ih je od 2-1 u drugom setu nanizao šest.
Nadal koji je ove sezone protivnicima prepuštao između 15 i 25 posto poena na svom početnom udarcu!

Zapravo je nevjerojatno da je i takav, poluozlijeđen - zapravo, tričetvrt ozlijeđen, jer nije mogao tijelo izbaciti naprijed pri servisu, promijeniti smjer, potrčati, a sve zbog desnog koljena - uzeo set jednom Andyu Murrayu!
U tim je trenucima Rafa igrao na njemu potpuno stran način: pokušavaši totalnom agresivom završiti svaki poen što je prije moguće, radio je upravo ono što se savjetuje svima koji su ga ikada namjeravali pobijediti...

Potrebna je metamorfoza
I radio je to fenomenalno. Kao nikada u životu, zabijao je winnera za winnerom. Naravno, samo u jednom razdoblju; u trećem setu počeo je loptice bacati po pet metara van i ostao je s kvrgom u finalu turnira od kojega su svi očekivali više.
Britanski komentatori na kraju su se utapali u pervezno bezosjećajnim zamjerkama zbog finala koje nije bilo kakvim je trebalo biti. Plakali su zbog razočaranog Krajiceka, skupih ulaznica ljudi u dvorani, sebe samih... Pritom zaboravivši da je, kao i svaka životna situacija, i ovo finale ponudilo svoju pouku:

Rafael Nadal, fajter svih teniskih fajtera, došao je pred prvi veliki zid u karijeri: koljeno je upalilo crvenu žaruljicu već četvrti put u posljednjih pola godine. Nemojmo zato pasti na stražnjicu ugledamo li na jednom od sljedećih turnira potpuno novog Rafu: majice bez rukava i trifrtaljke već je odbacio, vrijeme je za igračku metamorfozu.
U suprotnom bismo mogli posvjedočiti preranom kraju dijamantne, ali nedovršene teniske priče za povijest...


Rezultat finala Rotterdama: Murray (VBr,2) - Nadal (Špa,1) 63 46 60.