Život je nepravedan. Čim prije to shvatite, tim ćete se lakše oprostiti s dječačkim idealima. I gutati izmet koji vam putem ulazi u grlo.
Fecesa ćete ovih dana pronaći u izobilju, ako ste pomni pratitelj teniskih zbivanja. Žila blesača zatitra nekoliko puta dnevno, no rijetko se koja razina uzrujanosti mogla usporediti s onom priređenom od strane Dankinje Wozniacki.

Sve znate. Ismijala je pola teniske zajednice kada je u dva dana odigrala dva brutalno zahtjevna meča jasno davši do znanja onima koji su 'popušili' opravdanje iz Luksemburga da su - budale.

Dankinja se zadovoljno smješkala, trebao joj je samo set za polufinale Mastersa kojeg bi dočekala još spremnija... grčevima i vriskovima usprkos... Ali, nije išlo. I Jelena Janković imala nenaplaćene račune na čekanju...

Jeca je proživjela psihički devastirajuću sezonu. Od prvog mjesta do grčevite borbe za nastup na turniru najboljih. Od ponekog finala do ispadanja u prvim kolima. JJ je negdje putem doživjela duhovnu katarzu i shvatila da rezultat nije sve. Ima bitnijih stvari u životu...

Život je uglavnom krcat nepravdom, ali krasi ga jedna neobična navika - kada smeđa voda dođe do grla, Netko Gore u posljednji trenutak uvijek izvuče čep! Duga ruka pravde može sve...

Wozniacki neospornim pristupom nekompatibilan osnovnim sportskim uzusima nije zavrijedila da je pogladi Fortuna. Tako je i bilo, iako se zadovoljno smješkala, iako joj je trebao 'samo' set, nije uzela ni to. Izgubila je točno koliko je trebalo da ispadne. Caroline out, šest sati krvavog tenisa bilo je uzalud. Da je privela onaj prokleti meč u Luksemburgu kraju, možda bi novčić danas pao drukčije...

...No, tada bi kratkih rukava ostala Jeca. I to ne bi bilo pravedno. Bolje je ovako...