impresioniran. Nit' je bio najmlađi grand slam pobjednik (Chang 1989. sa 17 godina i 109 dana), nit' je oduševljavao stilom i tehnikom..

Etiketirali su ga kao još jednog u nizu radnika, izrazitog fizikalca koji ima mnogo ograničenja. I nikada neće biti kao jedini i nezamjenjivi, kao Roger...

Nepune četiri godine kasnije, Rafa još nije navršio 23 životna ljeta, a već je osvojio petnaesti Masters turnir. Još ga samo dva takva dijele od izjednačavanja apsolutnog Agassijeva rekorda. Vjerojatno će ga i srušiti do sljedeće godine u ovo vrijeme, ali sada to nije toliko važno. Jer, umalo nam je promakao podatak kako je jučerašnjim osvajanjem Rima Nadal postao uspješnijim od Federera po broju osvojenih najvrijednijih ATP turnira!

A znate li što je najzanimljivije? Tek su mu dvadesetdvije, dok će Roger ovog kolovoza navršiti 28! Pet je godina mlađi, a već ga je potukao u jednoj važnoj kategoriji, ali čak ni taj statistički podatak nije toliko važan, jer Fedex je na silasku, nakon 13 poraza u posljednjih četrnaest susreta s današnjim pripadnicima Velike četvorke - to je neoboriva činjenica...

Netko je nedavno povukao usporedbu Nadalove 2008. sa McEnroeovom 1984., najuvjerljivom godinom jednog genijalca u povijesti ovog sporta. Tada je 'BigMac' zabilježio fascinantnih 96.47% pobjeda, a Rafina prošla sezone na ljestvici zauzima treće mjesto (88 posto), odmah iza Federerove 2006.
S obzirom da ga na zemlji nitko ne može pobijediti, a vjerojatno ni neće (bez obzira koliko neki od nas imaju povjerenja u Murraya), 2009. godina za ljevorukog matadora mogla bi biti bolja od Rogerove 2006., iako vjerojatno neće, jer Nadal ima već tri poraza, a Švicarac je tada u cijeloj sezoni doživio njih samo pet...

Ali, pustimo na trenutak brojeve, rekordne statistike na Rafu se posljednjih godina ionako lijepe poput pčela na med. Oborit će Agassija, to je prilično sigurno, a vrlo vjerojatno uključit će se i u Fedovu borbu za obaranjem Samprasovog rekorda po broju osvojenih grand slam naslova. Iako je trenutno još prilično daleko od petnaestice u toj kategoriji...

Daleko je, ali s obzirom da još nije ni zašao u drugu polovicu prve polovice trećeg desetljeća života, a da je Roland Garros, zemljani turnir na 3 dobivena seta, mjesto gdje ga već i u teoriji nitko nije u stanju pobijediti... Očekujmo rekorde, još rekorda.
Jer, dečko s Mallorce tek treba doživjeti svoje najbolje godine, životnu i igračku zrelost!

Jedini način za prekid sada već vrlo izvjesnog najvećeg razdoblja dominacije u teniskoj povijesti jest da se pojavi netko bolji. Ili da ga sustignu ozljede, što uopće nije nemoguć rasplet. Tek je prošle godine prvi put počeo plaćati danak (koljeno!) iznimno zahtjevnom stilu igre koji ga je i napravio prvim igračem svijeta, a jednom kad zađete u tu sferu, obično ste u njoj do kraja karijere...

Morat će, zato, Rafa malo usporiti. Iako ni sad nije u najvišoj brzini, vidjeli smo to i u Rimu i u Monte Carlu. Prave stvari počeo je raditi tek kada je bio pod pritiskom, kao da je dotad igrao s rezervom, pod ručnom, koliko god to zvuči besmisleno u priči o Nadalu...

Morat će, dakle, Rafa usporiti. Ne samo zbog zdravlja već i sportske kulture, fair playa. I tenisa! Koga zanimaju turniri gdje je pobjednik uvijek isti...