To morate poštovati. Barem to...

U tjednu koji je ispisao bezbrojne priče neočekivanih poraza favorita na turnirima prije samog Wimbledona rasplet okolnosti za posljednji dan ponudio je tri izvrsne priče. Najbolja od njih dolazi iz s'Hertogenboscha, s nizozemske trave...

Ime joj je - Raemon Sluiter! U karijeri nije napravio velike stvari, najbolji renking bio mu je na 46. mjestu davne 2003. Nikada nije osvojio ATP turnir, jer ranije je to bilo mnogo teže učiniti nego danas, u vrijeme velikih raslojavanja u muškom tenisu. Indijski kastinski sustav posramio bi se pred novim ATP-ovom podjelom na turnire za velike i one za male koji velikima žele postati, ali pravih doživljaja pronaći ćete baš tamo. U sjeni...

Raemon Sluiter, neortodoksni tenisač, jedan od rijetkih s dvoručnim forhendom i vicom u igri, nikada nije osvojio turnir, a s takvom je 'grbom' u CV-u otišao u penziju veljače 2008. Nikad više...
Malo više od godinu dana kasnije, trinaest mjeseci, šok je bio preblago stanje prema onome u kojem smo se našli vidjevši ga u kvalifikacijskom ždrijebu futures turnira u Portugalu! Dobio je sva četiri meča, pa još toliko u glavnom, došao do finala i izgubio od Tavaresa. Slijedila je Turska pa Češka. I onda s'Hertogenbosch...
Najniži renking (866.) ikada u jednom ATP finalu!

Za nas koji smo odrasli na Ivaniševićevoj generaciji, Sluiter je predstavljao jedno od jakih imena, tenisača s pedigreom s kojim uvijek morate biti na oprezu. Iako je pravi uzlet doživio tek kada je Zecov naraštaj otišao u mirovinu. Valjda zato, autor ovih redaka prvih je godina velike zbunjenosti zbog nastalog kaosa u ATP-u učestalo miješao Sluitera i Schuettlera. A sada su obojica, zagazivši u četvrto desetljeće, odigrali polufinale. Istog turnira!

Rainer je bio priča godine 2008., a ne volimo se ponavljati. Uostalom, došao je do polufinala, možda u Wimbledonu napravi i korak više nego prošle godine kada je šokirao svijet ulaskom u polufinale i hrabrim držanjem protiv Nadala. A možda su u šumi...

Schuettler na travi, rekao bi čovjek, ne može biti dobitna kombinacija, ali pod stare dane, logika gubi dodir sa smislom. No, postoji jedan problem, a ime mu je Benjamin Becker. Nijemac koji je odrastao na američkim sveučilištima, tip poznatog prezimena koji je uglavnom 'gljivio' po sjevernoameričkim challengerima dok nije opalio Agassija. Pa Davydenka u prošlogodišnjem Wimbledonu .A svojevremeno je bio prokleto blizu zauvijek reći zbogom profesionalnom tenisu i vratiti se na faks...

Nije mu bilo suđeno, a sada igra prvi put u finalu ATP turnira! Kao favorit! Jak servis, odličan forhend, igra kao i svaki Amerikanac, ali oduševljava kutevima koje izvlači kada mu protivnik izađe naprijed. Što mislite zašto je sredio Llodru, čovjeka koji se dvaput u životu pojavio u Den Boschu i oba puta igrao finale...


Takav je ovo tjedan. Netko će svake večeri mukom brisati rigotinu oko usta, jer 'kakav je ovo tenis s Navarrom u polufinalu'... a možda će mu promaći važnije pitanje: kakav je to ATP koji dopušta uvijke isto ponašanje vodećih tenisača u tjednu prije. No, baš nas briga, njihov problem! Uostalom, Frenki Dancevic krvavo se naradio za finale Eastbournea! Santoroa na travi neće pobjediti baš samo tako, čak ni kada igra oproštajnu godinu.

Frank s Niagarinih slapova, kako mu tepaju zbog mjesta rođenja (nije se rodio pod slapom, već u tom gradu!), samo je još jednom igrao finale, pravu tenisku završnicu. I izgubio. Baš kao i Sluiter, veterean-povratnik koji je triput imao priliku, ali nikad ne iskoristio. Sva tri na turnirima u Nizozemskoj...

Dva finala, tri tipa iz sjene s prilikom za pobjednički debut! Jedan će, bar je to sigurno, morati osvojiti. Neka to bude Raemon, samo zato što je s 31 godinom imao dovoljno snage spustiti se na futures razinu. I zbog toga mu skidamo kapu. Benjamin će ovakvih prilika imati još mnogo...