i u nedjelju pred Kraljicom, u uštogljenoj klupskoj atmosferi, ali samo su najveći sretnici poput Gorana i Pata mogli dobiti dar s neba u obliku beskonačne kiše koji im je pružio nezaboravno iskustvo finala u ponedjeljak...

- Ulaz je bio slobodan, što znači da je doslovno svaki Australac iz Earls Courta nastojao biti tamo. Zajedno s isto toliko Goranovih navijača! Stvorili su jedinstvenu atmosferu, i to je ono što najbolje pamtim. Nitko nije prestajao vikati čitava tri i pol sata finala, bio je to cirkus, nešto nestvarno!

Ali, promijenilo se, tako nešto više se ne bude dogodilo zbog krova. Osim u nekom ekstremno specifičnom slučaju. Ma, ni u teoriji. Rafteru je krivo, ali nepatvoreni servis-volej igrač primjećuje i neke druge stvari koje su se promijenile u tenisu otkako ga je napustio...

- Tehnologija se promijenila, moderne žice omogućavaju današnjim dečkima da stvaraju spin potpuno drukčiji od onog kakav je bio nekad. Osim toga, danas su svi veliki trkači. Svi mogu trčati, skakati i činiti još mnogo drugih stvari. Prije si imao sjajne trkače i mnogo osrednjih.

A Wimbledon i njegova trava? Je li još uvijek moguće uspješno igrati S&V?

- Uvijek ima mjesta za pravog volej igrača i one koji nude nešto drugo. No, ja bih se kao takav danas mnogo više mučio, najviše zbog nove tehnologije žica. A i Wimbledon je usporen, što nikako ne ide na ruku SV igraču. Pazite, ja se sjećam vremena kada su tipovi poput Alexa Corretje željeli bojkotirati ovaj turnir jer ga nisu htjeli igrati. A nisu ga htjeli igrati zato što nisu znali!