Kakav sam rekreativac...

[VolimPiti]

Otvorih ovaj topic - podforum tako da tu raspravljamo o svojim rekreativnim mečevima, problemima i tako to...

Pa evo da ti odgovorim Rios na ovaj dio:

E, nisam ti bio odgovorio na pitanje u prošloj temi, vezano za moj rezultat u meču, kad smo se bili sreli. Ma završili smo 1:1 u setovima, nevjerojatno kolko sam prilika propustio u meču, općenito u zadne vrijeme ne znam kaj mi je. U jednom gemu doslovno razaram čovjeka sa udarcima s osnovne crte, u narednom na svoj servis imam sigurnih 40.15 i onda počnu problemi od nikud.

Ko da slušam sebe. Dobro, ja možda baš ne razaram s osnovne, iako mi je bekend postao stvarno moćan, i po dijagonali i po paraleli mogu s njime gurnut protivnika na pete već jednim udarcem, precizan je i jak, a i uđe u visokom postotku...

...ali forhend 

Puno sam vježbao zadnjih mjeseci spin, i recimo da sam ga dobro savladao, ali ono što mene u meču užasno muči je kontrola napada po forhendu. Naročit problem mi je kad me se razvuče po forhendu, što nije samo moj specifikum, vidim da i puno profesionalnih igrača (posebno onih sa dvoručnim bekendom) ima problema kada ga se široko napada po forhendu, što je dijelom zasluga i kretanja...

No, najveći dio problema kod mene je kad dobijem visoku loptu na forhend, onda znam takve nesuvisle pizdarije radit s tim udarcem da se samom sebi zgadim. Kao da sam totalni početnik koji još nije mogao naučiti kako reagirati na neke stvari.

Uglavnom pokušavam dizat spin, a da bi se u tome uspjelo na visoku loptu, treba se dobro prilagodit nogama, zagrabit ispod lopte, brzo zavrit zglobom... previše radnji da se u tako kratkom vremenu nešto ne sjebe!

Dobro reagiram po tom pitanju sa forhend sliceom, inače udarcem koji malo igrača ima, a meni je jedan od dražih... ali evo u posljednjem ligaškom meču mi je on bio od koristi samo u prvom setu, kad sam još imao snage, a kasnije sam počeo ozbiljno disat na škrge i onda radit glupe stvari.

Inače, mene u mečevima najviše jebe gubitak fokusa, a to se događa najviše (pretpostavljam) zbog nedovoljne fizičke spreme. Nije da ne mogu izdržat meč, ali po vrućini nakon sat - sat i pol napornog meča, počnem imat ozbiljne poteškoće. I se vrlo lako gubim sa zacratnog taktičkog plana:

evo u zadnjem meču, inače vrlo bitnom, u kojem sam samom sebi natovario apsolutni imperativ pobjede (protiv solidnog, barem za moje standarde, igrača), prvi set sam odigrao perfektno!!

Rad nogama, kretanjem defenzivno, ofenzivne reakcije, izgradnja poena, odličan rad bekendom (posebno u defenzivnoj fazi), odličan rad kros spinom na forhendu (nekoliko kros na kros na kros poena smo odigrali u toj dionici koje bih ja redovito uzimao)...

dobijem set 6:0, i onda u drugom raspad!! Izgubim dodir s gameplanom, počnem biti predefenzivan, samo gurati sliceove na forhendu (umjesto napadačkih spin-krosova koje sam dotad dobro izvodio!) i izgubim set 2:6, a u supertiebreaku mi se dogodi moja NAJVEĆ BOLJKA:

--> psihička blokada!

Odigrao sam tu dionicu katastrofalno, ruka mi se totalno zgrčila nakon **4-3 (izgubio 5-10), nikako se nisam mogo smirit i radio sam totalno nekarakteristične greške. Inače u ovoj ligi mislim da nisam dobio NIJEDAN STB, što je i više nego znakovito.

Uglavnom, nisam siguran je li problem samo u nedostatku vjere u svoje sposobnosti (ok, puno bih lakše vjerovao u sebe kada bih na forhendu, recimo, mogao imati više raznolikosti kao na bekendu - kojeg mi vrlo brzo iole perceptivni protivnici neutraliziraju mekanim, niskim i kratkim loptama, koje ne mogu napadati dvoručnim torpedima - da mogu sa velikim samopouzdanjem gurati forhend paralele ili inside-out udarce iz bekend kuta) ili se dobar dio problema krije i u umoru, koji povlači gubitak forkusa i gotovo patološko zaboravljanje zadanih taktičkih ciljeva!


Eto... Napišite nešto, može i o sebi 

[conga]

Ja sam tenis počeo igrat 2006.-te godine. Nakon par mjeseci uzeo sam trenera jer sam htio naučit igrat pravilno tako da do dana današnjeg idem na satove (sada 2 puta mjesečno, prije sam išao i češće). Neku tehniku sam dobio, najjači udarac mi je forhend. Kad god mogu izvlačim se na forhend (najdraži udarac mi je inside-out forhend) i napadam. Igram dvoručni bekend, u zadnje vrijeme pokušavam popraviti bekend spin. Ne ide mi baš, ali tu i tamo ga odigram dobro. Kažu da je to teže nego onima koji igraju  jednoručni bekend.

Za mene je jako važna i fizička priprema, puno pažnje posvećujem tome. Trčim, vozim bicikl, idem u teretanu, u zadnje vrijeme sam počeo i s brzim hodanjem (odlična stvar). Trenirati sam počeo tek dok sam se povrijedio.  Ako čovjek samo igra povrijedi se prije ili kasnije, takvo je moje iskustvo (tu prije svega mislim na starije od 35, dakle veterane, u koje i ja spadam). Od kad malo ozbiljnije treniram, mogu reći da više nemam problema s ozljedama, osjećam se bolje, mogu duže igrati, često mi fizička sprema pomogne da pobijedim.

Od ove godine igram i neku veteransku ligu, nisam baš sjajno počeo, ali za prvi put je dobro. I kod mene zna biti problem psiha, pogotovo kad moram završiti meč protiv boljih igrača. Pretpostavljam da je to zbog neiskustva.

Inače volim igrat protiv starijih igrača (40-60 godina), takvi igrači imaju iskustva, mislim da od njih mogu puno više naučiti nego od mlađih rekreativaca.

[bob333]

Evo da i ja napisem nesto o mom rekreativnom tenisu Prvi put sam poigrao tenisa prije neke 4 godine, mozda i 5. Naravno, odmah mi je u drugi plan pao fudbal, kosarka i odbojka koje sam cesto igrao. Prije 2 godine, kada sam vec nesto i naucio, ljeto sam proveo igrajuci tenis minimum 2 puta sedmicno po 2 sata, ali prosle godine i ove sam bas urijedio sa igrama. Razloga je vise - prije svega problemi sa čašicom(VOLIM PITI nije riječ o alkoholu  ). Znam da zvuci otrcano da povreda moze nauditi oboicnom rekreativcu, ali nakon sto mi se i treci put u godinu i po čašica zarotirala za 90 stepeni(luksacija patele) tada sam odlucio da necu vise da osjetim tu bol i da gledam taj prizor pa sam bas urijedio sa sportskim aktivnostima. Jedino cemu sam bas onako ostao vjeran je stoni tenis koji igram kod svoje kuce. Nakon te duze pauze u zadnje vrijeme tenis igram onako kad stignem , 10-ak puta godisnje, ali ovo ljeto sam planirao malo cesce uzimati termine.
Sto se tice mojih nekih prednosti izdvojio bih servis koji lupam svom snagom, pa je prilicno neuhvatljiv za moje protivnike, naravno kada pocne da ulazi  Backhand igram jednorucno i to mi je najdrazi udarac. Zasto jednorucno? Pa prvenstveno radi Gasqueta, Youzhnog i ostalih majstora, a i mnogo mi je lakse s obzirom da se velikom tenisu prilagodjavam nakon stonog tenisa gdje imam savrsen bekend. Za uspjeh mog bekenda treba malo vremena da se zagrije, ali nerijetko prodje neka dobra paralela na koju ja inace svrsavam 
Kod forhenda pravim gresku sto mislim da mogu sve, a taj nivo nisam dostigao(nit cu ikada) pa se nerijetko desi da grijesim iz ovog udarca zbog zelje za napadanjem(opet iz stonog tenisa). Slice sam popravio u zadnje vrijeme, a ono sto mi je nepoznanica su varijacije na servi(pored tog flata za drugi servis odigravam neki uzasni slice kod kojeg protivnik uzima inicijativu uvijek). Takodjer velika mana mi je kondicija koju sam totalno izgubio, a i brzina mi nikada nije bila neka prednost. Uglavnom ne igram nikakvu ligu vec imam par prijatelja s kojim igram i to je to.

[Sine]

Eto jedna lijepa tema za razgovor po meni. Tenis je danas gotovo jedini sport koji igram iz jednog osnovnog razloga. Ja sam kao klinac trenirao košarku i to na malo ozbiljnijoj razini i bio sam u kombinacijama čak nekakve možebitne profi karijere (sa 15 godina dobio sam poziv tadašnjeg talijanskog prvoligaša "COOP Trieste"  nekada se zvao "Stefanel" kad je Bodiroga igrao za njega i još uvijek aktualnog prvoligaša "Snaidero Udine" da se priključim njihovom programu uz neku novčanu potporu). Odlučio sam se za Trst jer je bolje uvjete ponudio u vezi školovanja itd. I tog ljeta baš uoči  odlasku u Italiju kaže mi stari nemoj radit gluposti, nemoj igrat tenis, ni odbojku, ni nogomet, skuter vozi što manje, budi oprezan. Ja tudum nezagrijan nagovore me frendovi ajde da bacimo odbojku na pijeksu. Igramo mi i sjebem ja kompa koljenu na lijevoj nozi (odskočna noga za dešnjaka kao ja!!!!!!) u jednom smashu na doskoku na neku grbu. Dijagnoza puknuće prednjeg križnog, ode ugovor, rehabilitacija 9 mjeseci nakon dvije operacije stavili mi umjetni ligament. Naravno onako zelen i glup krenem ja svim silama forsirat da se što prije vratim i pretjeram u teretani sa jačanjem mišića(onaj tko zna šta znači ozljeda zna kako jebeno mišići atrofiraju za čas!!!!), i pretjeram sa postoperativnim naporima i navučem dodatni problem počelo mi koljeno oticat na napore (to jest punit se vodom) i produži se sve na godinu i pol da normaliziram situaciju kolko toliko. Eto 16 i pol u guzici je bilo nakon oporavka, sa nogom koja nikad više nije ista, kretanje koje je barem 20 posto sporije, zakucat mogu još uvijek ali nisam eksplozivan kao nekada i uvijek mi je ostao lagani strahi u glavi i neki safe mode. I tada nakon oporavka kaže stari , ništa ajmo sad sve na školovanje (išao sam u gimnaziju itd.). Ovo sam sve napisao jer mi je svojevremeno Peharec kod kojeg sam bio rekao: "Možeš ti i dalje igrat košraku ali ja ti preporučam da ne, jer će se ili manja ili jača ozljeda kad tad desit. Jel igraš tenis? Kažem ja da, kaže on; e pa igraj tenis i plivaj i vozi biciklu ako želiš život bez problema sa koljenom". I tada sam krenuo konstantno igrat tenis sa frendovima koji su ga trenirali cijeli život i kasnije otišli na sveučilište u SAD igrat zahvaljujući stipendijama a do tada sam povremeno igrao sa njima. Mogu reć da sam sa njima morao razvit jednu višu razinu amaterske igre jer to su momci koji lupaju ipak na jačoj razini. Imao sam tu sreću šta sam se morao konstanto poboljšavati i moram priznat da sam došao na razinu da igramo otvorene mečeve gdje se pobjednici mijenjaju. Sreća je bila ta šta sam tenis uvijek najviše volio uz košarku i šta mi je tenis postao praktički jedini sport kojeg igram već niz godina. Ako sam nešto naučio igrajući sa frendovima koji su konstantno trenirali to je da drugi servis ne smije bit smeće. Prvi se podrazumijeva da mora bit ubitačan ali drugi servis govorili su mi da razlikuje dobrog od lošeg igrača. Najjače oružje u igri mi je servis, FH i voleji koje obožavam igrat a BH igram jednoručno kojeg volim opalit međutim nema stabilnost kao FH i skloniji je "frameovanju" u bržim izmjenama ali ima i u njemu baruta itekako kad kordinacijsku odradim kvalitetno (pogotovo na paraleli) to jest kad je timing dobar. Igram ljeti jako često, zimi manje jer mrzim vlažno vrijeme kad su uvjeti grozni i usporeni jedino ako nije dvorana ili balon onda rado odigram ali vani zimi radije ne. Evo malo sam se raspisao ali jbg došla mi je volja da podijelim kako sam počeo tenis igrat redovito. Nekad imam osjećaj da mi je bilo suđeno da samo njega igram jer sam kao klinac Samprasa upijao preko satelita i uvijek su mi on i Jordan bili ono "vrh vrhova" šta se tiče sporta (Dražen uz njih i Goran). Uglavnom lijepa tema da se ljudi bolje upoznaju....

[VolimPiti]

Zanimljiv post, Sine. Što se tiče tvoje ozljede, možda na nju sad gledaš kao na glupariju, možda ne, vjerojatno si tada sam sebe htio iskasapit, ili je to htio napravit otac tvoj... ali mislim da ne treba tako gledat na situaciju. Teško je prihvatiti gubitak takve perspektive, ali, zar si ti kriv što sa 15 godina nisi bio robot i čelično displiciniran u zahtjevima koji su postavljeni pred tebe?

Jednom je netko na ovom forumu rekao vrlo pametnu stvar, da profesionalni sport nije dobar za  duh čovjeka, ili nešto u tom smislu, i slažem se s tom tvrdnjom jer sam prilično uvjeren da znam što je autor time mislio.

Ovako kako si opisao sebe kao rekreativca, rekao bih da si viši rekreativac, negdje za 1. ili 2. red piramide (bilo koje), a možda i više od toga. Jer, ako si godinama igrao s poluprofićima i došao do razien da možeš s njima igrat egal mečeve, mislim da je onda jasno 


Što se tvrdnje oko drugog servisa tiče, imaš pravo. Velika većina srednjih ili lošijih rekreativaca ima prilično nikakav drugi servis, a u velikoj većini slučajeva, to se dovoljno ne koristi. Neću sad pretjerano filozofirati oko toga, ali kao što se očituje razlika u kvalitetu u pogledu druge serve, tako se uvelike indicira i razlika u kvalitetu u smislu napadanja lošijeg drugog servisa protivnika. Kad to naučiš, onda možeš prijeći na razinu više.

Ja mislim da sam ovih dana to konačno uspio, jer sam (vjerujem) konačno uspio dovoljno dobro svladati spin na forhendu da njime mogu gotovo iz bilo koje pozicije na terenu napasti u bilo kojem pravcu. Zapravo, možda sam sada pretjerao, ali nekada bi mi predstavljao problem dobiti kratku loptu ispred mreže, koju bih mogao samo gurati ili kratiti ili filozofirati. Sada to uglavnom žestoko napadam zaspinanim forhendom... Bla truć...


Fascinantno je kako igrajući tenis, pa čak i samo lupajući lopticu o zid, čovjek može puno naučiti o ovom sportu. Recimo, kretanje i prilagođavanje težišta nogama je KLJUČ SVEGA! Naravno, toga nema bez dobre fizičke spreme.

Drugi servis ne mora biti bombastičan, ali dovoljno je da bude dubok i da ima ili viši odskok ili nezgodniju rotaciju, ili da bude dobro plasiran... i to je već ok da ga se ne može napdati već prema želji.

Da.

[Sine]

Zanimljiv post, Sine. Što se tiče tvoje ozljede, možda na nju sad gledaš kao na glupariju, možda ne, vjerojatno si tada sam sebe htio iskasapit, ili je to htio napravit otac tvoj... ali mislim da ne treba tako gledat na situaciju. Teško je prihvatiti gubitak takve perspektive, ali, zar si ti kriv što sa 15 godina nisi bio robot i čelično displiciniran u zahtjevima koji su postavljeni pred tebe?

Jednom je netko na ovom forumu rekao vrlo pametnu stvar, da profesionalni sport nije dobar za  duh čovjeka, ili nešto u tom smislu, i slažem se s tom tvrdnjom jer sam prilično uvjeren da znam što je autor time mislio.

Ovako kako si opisao sebe kao rekreativca, rekao bih da si viši rekreativac, negdje za 1. ili 2. red piramide (bilo koje), a možda i više od toga. Jer, ako si godinama igrao s poluprofićima i došao do razien da možeš s njima igrat egal mečeve, mislim da je onda jasno  


Što se tvrdnje oko drugog servisa tiče, imaš pravo. Velika većina srednjih ili lošijih rekreativaca ima prilično nikakav drugi servis, a u velikoj većini slučajeva, to se dovoljno ne koristi. Neću sad pretjerano filozofirati oko toga, ali kao što se očituje razlika u kvalitetu u pogledu druge serve, tako se uvelike indicira i razlika u kvalitetu u smislu napadanja lošijeg drugog servisa protivnika. Kad to naučiš, onda možeš prijeći na razinu više.

Ja mislim da sam ovih dana to konačno uspio, jer sam (vjerujem) konačno uspio dovoljno dobro svladati spin na forhendu da njime mogu gotovo iz bilo koje pozicije na terenu napasti u bilo kojem pravcu. Zapravo, možda sam sada pretjerao, ali nekada bi mi predstavljao problem dobiti kratku loptu ispred mreže, koju bih mogao samo gurati ili kratiti ili filozofirati. Sada to uglavnom žestoko napadam zaspinanim forhendom... Bla truć...


Fascinantno je kako igrajući tenis, pa čak i samo lupajući lopticu o zid, čovjek može puno naučiti o ovom sportu. Recimo, kretanje i prilagođavanje težišta nogama je KLJUČ SVEGA! Naravno, toga nema bez dobre fizičke spreme.

Drugi servis ne mora biti bombastičan, ali dovoljno je da bude dubok i da ima ili viši odskok ili nezgodniju rotaciju, ili da bude dobro plasiran... i to je već ok da ga se ne može napdati već prema želji.

Da.

Puno toga bi imao za napisat u vezi ovoga šta si napisao za profi sport i slažem se definitivno. Dovodiš sebe na razinu automatizma u takoj mladoj dobi da svaki oblik otpora treniranju ukloniš. Ja sam duplo više doma trenirao na vlastitom košu nego šta bi u klubu. Pazi u koju situaciju dođeš nakon takve ozljede kao šta se meni desila, naviknut si konstantno vježbat,trenirat i katapultiran si odjednom u situaciju gdje se trebaš pomirit sa novom stvarnošću gdje u prvi mah misliš pa kako ću ja bez sporta? Kako bez te rutine na kojoj mi se sve temeljilo. Lupiš glavom u zid i shvatiš nema više.

A šta se tiče ovoga kako sam učio parirat tim mojim prijateljima koji su u početku bili zaista pre jaki, puno mi je pomoglo šta sam igrao sa jačima od sebe. Nije neka trivijala ali zaista se isplati igrat sa jačim od sebe jer te to primorava da napreduješ konstantno. Jači te protivnik "rastrijezni" vidiš koliko još prostora imaš da napreduješ. Ovo u vezi drugog servisa dobro si rekao da ne treba bit bombastičan već je kvalitetno plasiranje velika stvar, kad prisiliš protivnika na ispruživanje to je već jako dobar znak. Isto jedan savjet u vezi drugog možda ti bude koristan: uvijek mi je jedan frend koji servira po 230 kmh (mjereno nije priča) koji je na jednom floridskom sveučilištu igrao sada putuje po svijetu kao trener i trenira djecu zapadnjaka koji rade u araspkim zemljama (Dubai, Qatar itd.), govorio mi je da ako želim kvalitetan drugi servis zamah mi kod drugog mora bit snažan i brz jednako kao na prvom jer ću na taj način generirat dovoljno neugodan kick ili slice ovisno šta želim. Većini se ruka skraćuje i zamah usporava, a on mi je rekao samo ti slobodno zamahni jako, naučit ćeš kontrolirat jebeš dvostruke kad ćeš naučit ubijat i sa drugim  .

[VolimPiti]

E, ne bi vjerovao, meni je mehanika drugog servisa identična mehanici prvog. Jedino što dodam puno više slicea, ponekad (uglavnom nenamjerno  ) kicka... 

To je to, moraš lupati na isti način sve, uostalom, ako dovoljno dobro izvježbaš prvi servis, da ti bude na preko 70% ubačaja, računaj koja je vjerojatnost da će te zadesiti dvostruka greška ako na isti način lupaš i prvi i drugi, a to ne radiš...

[Sine]

Eto danas sam igrao na jednom super brzom betonu koji je bio dodatno ubrzan vrućinom. Fantastična podloga koja potencira do maksimuma ofenzivnu igru, podloga te "gura" sama naprijed. Nisam neko vrijeme igrao na tim terenima koje inače obožavam i koje većina ignorira u mjestu gdje živim jer ako igraš sa jakim serverom i ako sam imaš kvalitetan servis zaista uživaš u serviranju i slab returner nema šta tražit. Međutim mora se priznat nešto definitivno u vezi ultra brzih podloga, ima "slučajnih poena". Poneki udarci prolaze kao winneri samo zbog brzine podloge a takvi bi udarci na zemlji bili ulovljivi itekako, tenis na zemlji definitivno iziskuje strpljenje koje je ključ dok na ovakvim super brzim podloga igrač koji udara "on the rise" ima 70% bolje šanse da dobije, te može proć "divljaštvo" u stilu Tsonge itd. Eto podijelio sam malo utiske  u vezi usporedbe podloga, ovih dana idem na jedan ultra brzi tepih igrat pa ću dojmove i o toj podlozi podjelit 

[VolimPiti]

Glupan, radim dosta s utezima u zadnje vrijeme, jučer sam podigo kilažu, mijenjo vježbe, forsirao malo previše, i sad me opasno boli desno rame. Pa kud sam si baš desno sjebo 

A idem na meč za sat vremena, prezanimljivo. 

[VolimPiti]

Grozno. Prvi put nakon dugo vremena odigrao sam meč s kvalitetnim protivnikom (dobro, uz dva izuzetka koja su me pobjedila na moj pičkasti gen), igračem iz druge lige (dugogodišnjim prvoligašem) u ligi gdje igram...

...i izgubio uz katastrofalnu igru na forhendu 

Problem je što sam fulao valjda 90% kratkih lopti koje sam napadao čvrstim dubokim spinanim forhendom u svim pravcima... Letjelo je na sve strane, samo ne u teren. Problem nije u razlici u kvalietetu protivnika jer kratka lopta je kratka lopta. A u zadnjih tjedan-dva, bez imalo pretjerivanja, stavljao sam 80-90% takvih kratkih lopti kao winnere!!! I sad ovo odjednom... Strašno sam razočaran tim nazatkom, ne shvaćam zašto.


Ovo su mogući razlozi:

1. bokserice ispod kratkih hlača; znam da zvuči bizarno, ali takve stvari mi znaju UŽASNO smetat pri kretanju, što mi se danas pola meča i događalo; stalno sam mislio na to kako mi jaja plešu lijevo desno i bojao se da mi ne ispadnu kad lovim lopticu u raskoraku... tek kad sam prestao o tome razmišljat i bojat se teškog nagnječena potomstva    bilo je malo, ali samo malo bolje...

2. nisam uopće zagrijao noge prije meča, a to sam redovito i dobro radio u zadnjim mečevima; u realiziaciji tih kratkih lopti ULTRA BITAN je rad nogu i spuštanje težišta, praktički stalno moram biti na prstima, a danas baš i nisam to radio...

3. dizao sam utege i bildao se ranije danas prije meča, iako sam znao da to nosi rizik gubitka osjećaja  u rukama.. definitivno nebudem više 

4. kilaža žica mi je, mislim, dosta pala... vidim to po sve više pomicanja žica na reketu, praktički svaki poen ih moram namještat, što nakon špananja (na 26 kila) nije bila stvar, bilo je tako tvrdo da sam se morao debelo pomučit da razmaknem žice

5. napio sam se u subotu... primijetio sam da mi alkoholiziranje dosta uzima od koordinacije


Šta je pravi uzrok, ko će znat, ali nekako si utvaram da je najviše pod 2)... a može biti i sve pomalo...
sutra igram opet i definitivno ću uklonit 1, 2, 3 i 5 problem, pa ćemo vidit 

[conga]

Možda je 5. razlog najvažniji. 
Nemoj dizat velike težine u teretani, to je za bildere. Za tenisače su manje težine i više ponavljanja. Tenisači su mršavi ljudi, ali žilavi. 
Ja sam se jednom ubio u teretani 2 sata, ujutro išo igrat, vodio 6-1, 4-1 i onda izgubio meč. Osto sam bez snage i možeš ga jebat.

[VolimPiti]

Možda je 5. razlog najvažniji. 
Nemoj dizat velike težine u teretani, to je za bildere. Za tenisače su manje težine i više ponavljanja. Tenisači su mršavi ljudi, ali žilavi. 
Ja sam se jednom ubio u teretani 2 sata, ujutro išo igrat, vodio 6-1, 4-1 i onda izgubio meč. Osto sam bez snage i možeš ga jebat.

Ma kakva teretana 
Nedam ja novce za to...

Imam neke utegiće pa radim curlove, (ovo: http://www.coopersguns.com/videos/exercise-encyclopedia/biceps/dumbell-curl/) i neke self-made vježbe za ramena, plus sklekove... i dizanja samo zglobom... i to je to... uteg od 11 kila...

ne zato da se nabildam, a moš mislit kako bi se i nabildo, nego čisto za malo konstitucije, jer ona dosta pomaže za izdržljivost, nisam vjerovo dok nisam probao...

a i malo mišića ne škodi za pri servisu i u mom slučaju bekendu, iako je sve zapravo u eksplozivnosti i radu nogu...

[VolimPiti]

Vidiš, sad čitam opet tvoj post conga... Veliš, za tenisače su manje težite i više ponavljanja...

E baš sam tako radio do neki dan, sa utegićem od 7 kila, po 25-30 ponavljanja...

..a onda su mi počeli punit glavu, pa sam se digo na 11 kilića i prema savjetima iz raznoraznih foruma za teretanu i slično skužio da se u principu sve vježbe rade u 8-12 ponavljanja i 3-4 serije...

[Coolio_Jack]

Vidiš, sad čitam opet tvoj post conga... Veliš, za tenisače su manje težite i više ponavljanja...

E baš sam tako radio do neki dan, sa utegićem od 7 kila, po 25-30 ponavljanja...

..a onda su mi počeli punit glavu, pa sam se digo na 11 kilića i prema savjetima iz raznoraznih foruma za teretanu i slično skužio da se u principu sve vježbe rade u 8-12 ponavljanja i 3-4 serije...

Slažem se da treba težine koje mozes 8-12 puta dignut, inaće bi se mogao ojačati dižući 3 kile 1000 puta, što nema logike, mišić se mora šokirati da bi on reagirao.


Iako naravno, kratkoročno može pomoći i bilo kakva aktivnost mišića, što osjetiš u igranju nakon 2,3 tjedna bilo kakvog rada sa utezima.

[Sine]

Ja sam kao dosta mlad krenuo u teretanu još dok sam se bavio košarkom ozbiljno. Uza sve vježbe na spravama i dizanje utega moram priznat da mi je najdraže preskakanje vijače. Nema ništa bolje za poboljšavanje rada nogu i za razne motoričke vježbe za noge. Uz rad nogu i vijaču puno pažnje posvjećujem trbušnom zidu koji je osnova za bilo kakvo ozbiljnije bavljenje sportom. Evo vježbe koju sam još radio kao petnestogodišnjak za trbušni zid i noge za koju sam se opet doveo u stanje da ju napravim u kvalitetnoj bržoj seriji zadnjih par mjeseci jer zimi uvijek dobijem jedno 5 ili 6 kila, http://www.youtube.com/watch?v=gEuL5d04-88&playnext_from=TL&videos=-y5k9RLpkT0. Ovo bez zajebancije ne pokušavat bez nečije pomoći prvi put jer se može gadno ozlijedit, mislim naravno na prvu vježbu u videu...