Što čovjeku mora ući u glavu da potpuno rješen susret zakomplicira na način kako je to uspio napraviti David Ferrer? Set i pol, nakon užasno taktički odigranog prvog, radio je prave stvari shvativši kako se protiv Fernanda Gonzaleza NE igra...
Imao je break prednosti u trećem i još jednu priliku za dvostruki oduzeti servis...

Kod 5-3, servirajući za finale, izgubio je prvi početni udarac nakon osam zadržanih u nizu!? David Ferrer danas bio je na rubu da načini jednu od najvećih gluposti koju smo u tenisu vidjeli u posljednjih nekoliko godina, ali spasila ga je sreća, ogromna količina sreće. Fernando Gonzalez vratio je servis zaostatka, a u trinaestoj igri, odlučujućoj za ulaz u završnicu Barcelone, još je triput nadoknađivao minibreak zaostatka. No, kod 5-5 je napravio prvu dvostruku pogrešku u cijelom susretu! Savršen trenutak...

Vratimo se na Ferrua. Već smo napisali da je početkom drugog seta napravio drastičan zaokret u pristupu, postao agresivniji, opasniji na prvom servisu, ali najvažnija promjena dogodila se kada je riješio - Gonzalezov paradoks!

O čemu je riječ? O ubojitosti Gonzinog forhenda više smo pisali jučer , a sada je vrijeme za razrješenje jedne od ponajvećih zabluda koje vladaju u teniskom svijetu: ne, ovog Čileanca ne želite napadati po bekendu na bilo kojoj podlozi osim dvoranskog harda, tepiha ili trave! Jer, stavite li ga na zemlju, usporeni i visoki odskok loptice dat će mu sasvim dovoljno vremena da se izvuče na forhend i zakuca vam ga onako kako to samo on može.
A može tako da glava zaboli...

'Fena' ga može ubaciti paralelno ili izvrnuto, nije nikakav problem. Dapače, upravo od inside-out varijante strahuju mnogi, jer je toliko zaspinan da ga je gotovo nemoguće uhvatiti. A latentna opasnost koju on predstavlja, otvara ogroman krater za B opciju: forhend paralelu.

Ferrer je cijeli prvi set gurao mlohave loptice po bekendu svog specifičnog protivnika i omogućio mu jednu od najdojmljivijih razaračkih izvedbi koje je prikazao ne samo ovoga tjedna, nego u cijelome teniskom životu! Kada je Španjolac shvatio, kad je počeo forsirati po 'prednjoj strani' suparnika, susret se u potpunosti preokrenuo...

No, u prijelomnim trenucima polufinala, kada je morao zadati konačan udarac potpuno grogiranom protivniku (slika dolje pokazuje u kakvom je stanju Gonzo bio kod 1-3 u trećem setu) - vratio se u glib iz prve dionice?!
Opet se okrenuo Gonzinom bekendu i dobio je što je tražio... Patnju do posljednjeg poena!

Zašto je to Ferrer učinio, zna valjda samo on. Mi možemo pretpostaviti, a s obzirom da to obožavamo činiti - evo vam jedna za razmišljanje. Nedavno smo ustvrdili (susret protiv Roddicka u Indian Wellsu, poraz u tri seta) kako bi David bio savršen glumac u španjolskim sapunicama. Dramaturgija kojom izbacuje nakupljene negativne emocije rijetko se susreće u tenisu, a on je očito njen veliki poklonik.

Od patničkih povika na središnjem terenu Godoa neki su gledatelji iz prvih redova objema rukama morali sakrivati lice koje je bilo na rubu eksplozije smijeha. David Ferrer, sada je to jasno kao dan, obožava agoniju! Jer kako inače objasniti mazohistički nastrojen povratak pristupu nekompatibilnom rješenju Gonzalezovog paradoksa, a koji ga je naposljetku doveo do ruba ponora...

A možda se samo psihički pripremao za sutrašnji izazov, znajući da će Rafa pružiti trideset puta izraženiji osjećaj nemoći? Ma tko zna, najvažnije je da ćemo gledati željeno finale, Nadal protiv Ferrera. Omaleni Ferru prošle je godine dvaput namučio neprikosnovenog španjolskog gazdu, a baš u Barci uzeo mu je i set!

Radujte se narodi jer sutrašnje finale moglo bi biti zanimljivije nego će kladioničarski koeficijenti sugerirati...