...imale tu privilegiju: samo ih je šest, a među njima i Hrvatska.
Ančićevim plasmanom u finale Zagreba, ATP je dobio drugo ovogodišnje i ovotjedno nacionalno finale. Naime, danas će u Johannesburgu za pehar igrati i Francuzi...Hrvatski tenis nakon nepunih 19 godina ponovo ima dva tenisača u finalu ATP turnira, igrom slučaja to se dogodilo ponovo u Hrvatskoj. Godine 1990. u Umagu su se susrela dva prva nositelja, imenjaci Gorani. Starijem je to bila šesta sezona u profesionalnom tenisu, mlađi je tek započinjao veliki uspon ka vrhu. Iskustvo je presudilo...

No, dogodilo se to još u okviru Jugoslavije, a godinama nakon, nitko nije bio ni blizu priključiti se Ivaniševićevim rezultatima, sve je osvajao sam, dok se na sceni nije pojavio sazrijeli Ivan Ljubičić, koji je 2005. počeo proživljavati novu mladost u drugoj polovici trećeg desetljeća života, te Mario Ančić.
Baby Goran, kako su ga britanski mediji prozvali kad je kao dvadesetogodišnjak izborio wimbledonsko polufinale, bio je jamac kako će se prije ili kasnije morati dogoditi tjedan u kojem će više od jednog hrvatskog tenisača biti u završnici turnira.

Počelo je 2005.
Kad je na veliku scenu odlučio stupiti i Ivo Karlović, pronašavši - poput Ljube - proljeće u svom tenisu u poznijim godinama teniskog života, vjerojatnost ispreplitanja vrhunskih rezultata naših igrača vrtoglavo je porasla. A onda je svijet upoznao Marina Čilića, najboljeg svjetskog juniora i talenta kojemu su najbolji treneri proricali veliku karijeru...

Nismo morali dugo čekati, već u 2005. dvaput se dogodilo dvostruko finale hrvatskih tenisača! Te godine Ančić i Ljubičić istoga tjedna dolazili do finala u dva navrata: u veljači je Mario igrao s Arthursom u Scottsdaleu, dok je Ljubo u Dubaiu istoga dana tražio svoju prvu pobjedu protiv Federera. Obojica su poraženi, ali već sljedeći priliku za popravak učinka dobili su u listopadu.
Tada ja Ančić igrao završni susret Tokya, a Ljubo Metza. Šesnaesti igrač svijeta svladao je domaćeg klinca Monfilsa, ali Mario je ponovo izgubio (Moodie) i otkazao već pripremljenu feštu.

No, što olimpijskim brončanima iz Atene nije uspjevalo 2005.-te, napravili su Ljubičić i Karlović u tjednu prije Wimbledona dvije godine kasnije. Najbolji tenisač dvometraš osvojio je Nottingham, a isto je u s'Hertogenboschu napravio i Ivan Ljubičić, uzevši svoj prvi naslov na travnatoj podlozi!
Bio je to dotad najveći uspjeh u povijesti našeg tenisa, oba turnira koja su igrana tog tjedna otišli su u ruke Hrvata!

Prošle godine u Zagrebu, doživjeli smo i prvo domaće polufinale, Ančić je izgubio od taktički prekaljenog Ljubičića kojemu je to bilo i treće uzastopno finale u hrvatskom glavnom gradu. Nepunih pola godine kasnije, sredinom lipnja, ponovo prije Wimbledona, naši su tenisači došli najbliže ostvarenju koje se konačno ozbiljilo jučer. U poluzavršnici Nottinghama Ivo Karlović je u dva poslovična tie-breaku otpravio Gaela Monfilsa, ali je Marin Čilić Fernandu Verdascu uzeo tek četiri gema.

Šestero veličanstvenih
No, nitko nije očajavao, iako su bili tako blizu, opći zaključak glasio je - pričekajmo, budimo strpljivi, pitanje je vremena! Možda nismo očekivali da će to vrijeme baš ovako brzo proći, ali ako bismo birali mjesto gdje bi se prvo hrvatsko finale moralo dogoditi, zar bismo izabrali bolje od Zagreba?
Cinici će komentirati kako je ionako riječ o turniru od kojeg je Branimir Horvat napravio otvoreno prvenstvo Hrvatske; sa sedam igrača u osmini finala, četiri među osam, bilo bi vrlo neobično da finale naposljetku nije bilo hrvatsko, reći će oni.
Nije stvar u narihtavanju ili politici turnirskog vodstva, Mario i Marin odigrali su vrlo kvalitetan turnir i zasluženo došli ovdje gdje su došli. Obojica su bili ponajveći favoriti svoje polovice ždrijeba, zašto bi nas onda ovakav rasplet trebao iznenaditi?

Zanimljivo je kako je u posljednje četiri godine na ATP razini izboreno čak 25 nacionalnih finala (računajući i aktualne), no mnogo je manji broj država koje su imale tu privilegiju: samo ih je šest, a među njima i Hrvatska!
Španjolci su uvjerljivi na tom popisu, od početka 2005. do danas ostvarili su čak 9 "svešpanjolskih" završnica, a slijede ih Amerikanci (5), Francuzi (4), Argentinci (3), Rusi (2) i Belgijanci (1).

Određeni je profil teniskih znalaca proteklih godina slične top liste teniskih zemalja uspješnica (a na kojima smo gotovo uvijek bili vrlo visoko plasirani) bio sklon obezvrijeđivati, smatrajući ih eklatantnim primjerom statističkog inženjeringa. Ali, pojavio se novi popis, a na njemu se Kroejša ponovo nalazi u samom vrhu. Uostalom, jedino ona u dosadašnjem dijelu sezone ima dva osvojena turnira!
Zaključimo, stoga, jednoglasno i bez prigovora: Hrvatska je teniska supersila!