imat poseban kaosu u glavi za takvu tvrdnju, ali pričekajte...

Nole je odigrao najbolji tenisu životu! Četiri sata uspio je igrati istu igru, onu iz Monte Carla i prvog seta Rima. Strpljivo gradeći poziciju za napad forhendom ili bekend dijagonalom. U Madridu, na podlozi koja je najrazličitijih od svih u odnosu na onu pravu zemlju, Rafi nije pružio nijednu break priliku od 22. gema meča! Možete li vjerovati?

U oba seta imao je manji broj neprisiljenih, a u sedmoj igri drugog i dvije break lopte za kraj priče. Što se dogodilo? Dva prva Nadalova servisa. Napadački, međugalaktički Nadal...

U pripetavanju odlučujuće dionice, Đoković je dvaput imao minibreak prednosti. Zaslužio ih je teškokalibarskim udarcima, kod 6-5 servirao je za vijest koja bi izokrenula sportske redakcije diljem svijeta. Nadal je u tom poenu zabio top spin forhend po paraleli, na odskok koji mu je završio u razini čela! Na odskok koji ga je uništavao ove lude subote...

Četiri sata, toliko smo brisali bale oko usta. Tenis od ovoga bolji ne može biti, bez obzira što je Nadal većim dijelom igrao ispod svoje razine. Uostalom, Madrid je sve samo ne klasični zemljaški turnir. S poluotvorenim krovom, s akustikom koja više odgovara muzeju Maddam Tussaud, s prijelazima između sjene i sunca koji bi dezorijentirali i svjetskog prvaka u orjentacijskom trčanju...

Na kraju ove lude priče, pogled na četiri nezaboravna sata djeluje nepodnošljivo jednostavnim - sve što je napravio, Nadal je učinio sam! Forhendom i servisom. Ubacivao je nemoguće stvari u najtežim trenucima. Đoković? Ne, ništa nije kriv, jer odigrao je najbolji meč u karijeri. Najpametniji. Držao je Rafu na bekendu, bacao mu visoke lopte, vozao ga lijevo-desno i činio smiješnim vrhunskim skraćenim loptama. I nije bilo dovoljno...

Ne, opet nije bilo dovoljno. Ni u Madridu, na turniru koji nije ni zemljaški, ni dvoranski. Ni uz break prednosti u trećem, servis na meč loptu u tie breaku. I tako dalje...

Pitali smo se mnogo puta, zašto je tako prokleto pasivna, zašto Đokoviću non-stop ostavlja loptice posred polja na podlozi savršenoj za njegovu kombinaciju top spina i forhendaško-bekendaškog razbijačkog tenisa... Ali, svaki put kada je izgledao kao na našoj naslovnoj fotografiji, izvukao je iz sebe Rafu Zemljaškog Anihilatora. Đoković nikad nije bio bliže, ali ostao je u susjednom savježđu, unatoč tenisu zbog kojeg već pola sata ponavljamo slobodnu interpretaciju Baretovog "Hvala ti živote"...