- Sličnog smo temperamenta, a različitog stila igre, bilo bi to rivalstvo koje bi redefiniralo sport!

Kako se već godinama svijet utapa u uglavnom uzaludnim raspravama o tome koji je od njih dvojice bio bolji tenisač, jer živimo u neoliberalističkom dobu kada svatko mora imati svoje jasno naznačeno mjesto na ljestvici i biti precizno kategoriziran... pomislili smo: pa zašto se ne bismo malo poigrali? Ako već smiju svi ostali...

Činjenice su ovdje, znamo Peteov igrački stil, poznate su nam i sve karakteristike današnjeg tenisa i njegovih 'polaznika'. Ubacimo li u formulu još nekoliko potrebnih varijabli, istina će izaći sama! Pa krenimo...

No, cilj ovog teksta nije razrješavanje spomenutog klupka, jer se držimo Ljubičićeve maksime:

- Tenis uvijek ide prema naprijed, što kasnije osvajaš, to je teže. Tako će biti i s onima nakon Federera

...

Kada je počinjao svoj uzlet prema vrhu, Roger je bio izraženi servis-volej igrač. S vremenom je morao promijeniti taktiku, čak i strategiju uspjeha, jer tenis je počeo obilovati čistim, nepatvorenim baselinerima, counterpuncherima i hard-hitterima! Oprostite zbog ovolikog udjela tuđica u tekstu na hrvatkom jeziku, ali nećemo se praviti finima, uostalom: riječ je o teniskom portalu, a ne Hrvatskom slovu!

Kao što rekosmo, Roger je bio primoran promijeniti stil igre. Kada se to dogodilo? Zanimljivo, upravo otprilike sa odlaskom Pistol Petea u mirovinu. Ne hvatajte nas za riječ, ali 2003., godina plus-minus, to su te margine. Tenis je počeo dobivati potpuno novi izgled, započeo je višegodišnji postupak ujednačavanja podloga, koji ipak nije bilo toliko izražen u početku kao nekoliko godina poslije. No, događao se...

Vrlo skoro pojavio se cijeli niz igrača koji su bar na tjedan dana bili članovi top 10, ali nitko od njih nije imao recept za pobjedu protiv nedodirljivog poglavice čiji su se tjedni na vrhu množili poput zečeva na Viagri! Tenis je obilovao neuvjerljivim primjercima koji su prokleto mnogo ovisili o svom arsenalu udaraca, a gotovo nitko od mladaca nije više inzistirao na unaprijeđivanju svih aspekata svoje igre. Servis, forhend, evenutalno bekend, ponešto spina... i to je postala sva mudrost!

Međutim, nisu oni krivi. Jednostavno su slijedili tehnologiju i - svoje mogućnosti. Iako smo u uvodu u to razdoblje upoznali nekoliko fantastičnih prvih svjetskih tenisača, primjerice Safina, Roddicka, Hewitta ili Ferreroa, nitko od njih nije se previše zadržao na tronu. Konkurencija je bila prestrašna, ali prava istina krila se u zanimljivoj inačici teniskog socijalizma: jednakost iznad svega!

I bi tako. Reket, koji su početkom devedesetih ionako evoluirali do granice neprepoznatljivosti, sada su bivali izrađivani od materijala ranije korištenih u svrhu izrađivanja letjelica za međuplanetarna putovanja, a glave su postajale sve veće. Sa reketom lakšim gotovo upola od dotad standardnog modela, tenisači su dobili mogućnost dvostruko lakšeg kontroliranja loptice, a sa podlogama u kojima se nalazilo sve više i više 'gripa', mogli su napade protivnika na mrežu vraćati bez imalo grižnje savjesti izvlačeći se dva metra izvan osnovne i postavljajući ruku u pravcu gdje su željeli vidjeti smjer svog pasing udarca...

Loptice su postale grublje i lakše i tako je raznovrsnost u tenisu pomalo odumirala, a Federer na mrežu odlazio samo u posebnim 'mekama' poput Madrida ili Wimbledona. Ako i tamo...

Pokušajmo sada ubaciti jednog apsolutnog servis-volej tenisača poput Samprasa u ovakav, 'hrabri novi' svijet.

Servis
Tenisač s vjerojatno najboljim drugim servisom u pretfedererovskoj povijesti, vjerojatno bi i danas dobio velik broj besplatnih poena pomoću tog oružja. Tajna njegova početnog udarca nije bila u snazi, već preciznosti, učestalosti i ogromnoj količini slice-rotacije! I naravno, beskrajnoj inteligenciji iz koje je proizlazila njegova nenadmašna anticipacija.

Volej
Malo je voleja poput Samprasovih, a naročito u svijetu gdje S&V tenisače u prvih sto na svijetu moramo tražiti povećalom. Osim što ih je ubacivao savršeno precizno, postavljao kao rukom, najveća tajna njegove volej igre krila se u savršenom tajmingu pri dolasku naprijed.
Međutim... Ovdje dolazimo do prvog problema, načina na koji duboki sliceani voleji putuje današnjim prosječnim brzim terenom. Navodno brzim. Kako se u podlozi nalazi mnogo zrnaca ugrađenih radi većeg trenja pri dodiru s ionako dlakavom lopticom, slice postaje utoliko manje učinkovit, a loptica odskače nešto više i znatno usporava! Baselinerska generacija imala bi nekoliko mjeseci teške prilagodbe na Peteove voleje, ali s vremenom bi pronašla tehnologiju i omjer veličine reketa, njegove težine i našpanosti koja bi ga u konačnici vratila na osnovnu liniju! Tamo gdje je i započeo karijeru...

Igra iz polja
Daleko od toga da 'dlakavi Pete' nije imao dobar forhend i bekend. S prednje strane razbijao je obranu protivnika od samog početka poena, stavljajući ga u nepredvidivim pravcima i gurajući van terena čovjeka na drugoj strani terena od samog početka. Ali...
Njegova 'zona udobnosti' (ili da se držimo teniskog riječniika do kraja: comfort zone) bila je smještena u razini koljena, nekoliko centimetara više-manje. Uzimao je lopticu brzo, a trava Wimbledona to mu je savršeno omogućavala. Gdje bi Pete pronašao takav odskok danas? Morao bi se posebno potruditi, jer lopta u modernom tenisu odskače tako nisko samo ako je probušena, padne li u krater na terenu ili nakon Karlovićevog slicea. 1-2 za Moderni Svijet...

Rak rana
Iako je čovjek s najviše uzastopnih tjedana na prvom mjestu ljestvicu, i Sampras je imao određenih mana. Bekend, kada ga se napadalo spinom, ostavljao je kratke i nekontrolirane lopte posred terena. I zato Pete nikada nije napravio ništa (ako se polufinale može tako interpretirati) u Roland Garrosu. Spinovi su ga uništavali, baš kao što Federera gazi Nadalov dijagonalni spin s forhenda...
U današnje vrijeme, kada se gornjom rotacijom služi gotovo sve što hoda, Pete bi imao strašnih problema na bekendu. Ne samo na zemljanoj podlozi, već i na svakom hardu visokog odskoka i velikog faktora usporavanja. Poput recimo Miamija, koji više sliči pravoj zemljanoj podlozi nego neki turniri koji se na njoj odigravaju...

Zaključak

Iako bez konkluzije o tome tko je bolji, Roger ili Pete, pukim zbrajanjem ćemo biti toliko hrabri i ustvrditi da bi čak i veliki Sampras u današnje vrijeme bio prisiljen potražiti gameplan B. Ako je morao Federer...