tenisač iz Aleksandrovca u Srbiji i jedan od najvećih pozera koje je tenis ikada upoznao...

Nedavno ste imali priliku pročitati vijest kako je Ivan Ljubičić u prvom kolu Casablance uspio pobijediti najvećeg teniskog šminkera, Arnauda Clementa. Taj čovjek i na veliku nuždu odlazi s maramom za koju je i sam davne 2000. priznao kako mu donosi sreću. A tamo gdje i carevi moraju pješice sreća je često od presudne važnosti...

Nažalost, moramo razočarati autora spomenutog članka, jer Francuz Clement nije ni do koljena prošlotjednom četvrtfinalistu zagrebačkog challengera! Ilija Bozoljac na prvi pogled vrlo je naočit momak. Na drugi pogled još je naočitiji, iako većina presretnutih djevojaka iz Innbara na Players' Partyu nije uspjela doći do te faze neverbalne seksualne komunikacije. Ilija je bio vrlo jasan, spustivši se na plesni podij, pohvatao je sve što mu se našlo na putu, ostavljajući nesretnice u šoku... i požudi!

Čak je i jedna teniska fotoreporterka nastradala od poremećaja u Bozoljcevim rukama. Iako ga je odmah jasno svrstala u ruralni dio civilizacije, sljedećeg dana posjetila je Ilijin trening. I dva naredna meča. Zašto? Zato što je...
"...seljačina!"

Poprilična pozornost za jednog običnog primitivca, zar ne?
Ilija je spomenute večeri imao ogromnog uspjeha kod suprotnog spola, demonstriravši svu jednostavnost zavodičkog rituala. Ako njegov nastup uopće tako možemo nazvati. Već pola sata nakon početka partyja, s kata gdje su igrači objedovali večeru, spustio se naoko zgažen od alkohola. Pretvarao se...

Ali, takav je to momak! Posljednji put kada je nastupio u Umagu, davne 2005., ispadanje od Dlouhyja navodno je opravdao nedostatkom snage za nastavkom seksualnog zadovoljavanja potreba lokalnih djevojaka. Ako je to činio kao u srijedu s jednom curom, s kojom je tetralno napustio Innbar jasno dajući do znanja kamo su krenuli... pa se vratio već za deset minuta... jasno je da je riječ o još jednom Ilijinom ćorku!

A onda se pojavio na terenu. Drugi put. Pregazio je Ivana Dodiga serviravši i udaravši kao neman, pokrenuvši rasprave o tome zašto s takvim udarcima nikada nije napravio veliku karijeru. I zašto nije dobio pozivnicu za Beograd...

Odgovori su vrlo brzo sletjeli! Ilija Bozoljac jedno vrijeme zaista je bio potencijal, ali tenis mu nikada nije bio najveća strast. Volio je reket, volio je lopticu i lupanje po istoj, ali više od ičega - volio je žene. Jedna fatalna, potpuno mu je pomutila razum, a priče govore da je tada i njegova karijera zauvijek osuđena na levitiranje između stotog i dvjestotog mjesta na ljestvici...

Tako glasi jedna verzija, vrlo uvjerljiva. Nakon svega što smo vam o Iliji ispričali, zvuči poput jedine istine... Je li tomu baš zaista tako? Zar su izvannastavne aktivnosti jedino logično objašnjenje za nedovoljnu iskorištenost talenta, iako nam taj 24-godišnji Beograđanin ispred nosa udara - dvoručni forhend?!?

Fabrice Santoro ove će godine zauvijek napustiti profesionalni tenis, a jednog dana kad posljednji put mahne sa velike scene, znat će da je njegovo životno djelo ostalo zauvijek zabilježeno. Jedan Srbin, naime, naučio je živjeti s prednjim udarcem izvođenim s dvije ruke, a s vremenom je usavršio apsolutni teniski raritet: izvlačenje na bekend, i to dvoručni bekend!!!

Svatko za sebe zna što mu najbolje odgovara, čime se još jednom pod veliko pitanje dovodi ispravnost iznistiranja na osnovnim konvecijama teniskih 'početnica', čiji bi autori dobili napade žućnog kamenca od tehnike poput Bozoljceve. Ali, čovjek je jednostavno takav, poseban!  Možete ga voljeti ili ne voljeti. U četvrtfinalu protiv Devildera bio je posebno iritantan: otresao se na dijete zaduženo za prikupljanje loptica i donošenje ručnika, psovao drugo koje mu nije na vrijeme pripremilo naljepnicu za grip, pa je dobio opomenu zbog 'time violationa', ulazio u verbalni sukob s gledateljima, a ne trenutak je napetost mirišala i na fizički obračun...

...prema riječima spomenute kolegice, ponašao se poput prave - seljačine! Uz ispriku svim poštenim seljacima... Ali, opet, imao je uz sebe većinu gledalište, ne samo zbog kladionice, već i jer je ponudio nešto novo. Nekome se svidio dvoručni forhend, nekome razorna snaga udaraca, većini je ostao simpatičan zbog komuniciranja na engleskom sa sucima i osobljem, ponekad i samim sobom... a hostesama i zagrebačkim djevojkama utopljenim u dosadnosti njihovih muških sugrađana pružio je sirovu zabavu...

Kakav bio da bio, Bozoljac je ostavio trag na Zagrebu, i zato je nastao ovaj tekst. Jer, tenis bi bio osuđen na statističku letargiju, bez tipova poput Ilije. Pa čak i ako su oni obični - pozeri...