po forumima i od ljudi. Svakog od njih bih za glavu uhvatio, ali mislim si: ma, pusti ih. Uvijek će biti takvih ljudi, koji gunđaju. Iako, nije mi baš svejedno kada me po Zagrebu pozdravljaju sa tom istom šprehom – "ee, di si, kolko si digo love na onom meču?". Mora ti dozlogrditi!

(Nastavak razgovora s Antoniom Veićem...)
 
Naravno da mora, posebno ako komentari dolaze iz usta osoba koje u Dom sportova tijekom Indoorsa nisu nijednom prismrdili, ali su imali svoju teoriju: Horvat je namjestio turnir kako bi pomogao mladim hrvatskim tenisačima, Veiću i Dodigu.

- Branimir je vrlo korektan gospodin, ali prije svega poslovan čovjek.

I to vrlo uspješan. Otprilike onoliko koliko je Goran Prpić učinkovit u trenerskim vodama. Suradnja s hrvatskim Fed i Davis Cup izbornikom počela je prije gotovo dvije godine, a zanimljiv je način na koji je do nje došlo.

- Prpa je u to vrijeme (ljeto 2007.) radio s Bradarićem i Lukom Belićem, koji mi je taada bio najbolji prijatelj, pa smo zajedno trenirai u Zagrebu. S Bradarićem sam tada odigrao meč na igrao futuresu u Čakovcu, a sljedeći tjedan na večeri na Lošinju Goran mi je prišao rekavši da bi volio popričati o radu samnom. Kako sam ranije i ja bio spominjao da bih volio raditi s njime, došao je na Lošinj, našao se s mojim roditeljima, samnom i Goranom Viskovićem, popričali smo... I već sljedeći tjedan osvojio sam futures u Zagrebu!

Tko je spomenti gospodin Visković?

- Neki oblik menadžera, prijavljuje turnire, odjavljuje ih, nabavlja karte... On mi je drugi tata, sve što radi - radi iz prijateljstva, ljubavi prema meni. Nema nikakvog financijskog motiva.

Međutim, pravi rezultati rada s Prpićem nisu se pojavili baš odmah...

- Prvi mjesec kad sam počeo u Zagrebu trenirat s njim… Isuse bože, nikoga nisam mogo dobiti! Sve smo, naime, mijenjali: ubrzao mi je i forhend, promijenjen je servis, bekend... Forhend mi je uvijek bio forte, ali otkad sam s njim, još sam ga poboljšao. Sad kad igram forhend, ne mogu ga fulat! Ma, mislim, Prpa stvarno zna svoj posao, a odlično je i što vrlo jednostavno objašnjava, pa ako poloviš neke stvari, stvarno počneš bolje igrati. Evo, vidi se na meni i Mektiću (kojeg Prpić trenira od jeseni 2008., op.a.) koji je proigrao točno tako kako sam ja prošle godine, nakon otprilike pola godine!

Ne bi Prpa preuzeo bilo koga, pa zar nije Veić svojevremeno bio i 12. junior svijeta? No, njegova teniska priča daleko je od uobičajene. Osim što je imao brdo ozljeda kao klinac, uvijek je imao problema i s financijama. U čitavoj karijeri promijenio je tek dva trenera (Vilim Višak i Neno Ančić). 

- Roditelji su prije imali restoran pa su me u početku i mogli financirati. Sada su ga zbog krize morali zatvoriti kako ne bi otišli u dugove, pa je brat Luka morao počet radit na koči da bi imao za život. Prpa više ne putuje samnom, jer ga nisam u stanju platiti. Iako moram naglasiti njegovu maksimalnu dostpunost uvijek kad sam u Zagrebu i činjenicu da samnom ponekad radi 'za džabe', debelo ispod svoje cijene.

A sponzori?

- Nikad nisam imao nikakvo sponzorstvo, a danas... Ma ko će ti dat lovu?! Zato sam i otišao u Pariz, da uzmem taj 'prize money'. Na kraju sam bio u plusu nekih 1300 eura, što mi mnogo znači. Da je meni 60 tisuća eura godišnje, putovao bih s trenerima, ovako je teško putovati sam. Nemaš koga pogledati na tribini kad ti ne ide. Ajde, u posljednje vrijeme putuje stari, općenito su mi starci prva liga, a brat je cijeli dan na koči, po dvadeset sati, praktički za mene živi.

Život danas nikome nije lak, a ako želiš uspjeti u vrhunskom sportu, e onda si tek u problemima. Toni to jako dobro zna, a s obzirom da je veliki emotivac, zanimalo nas je stvaraju li mu porazi ponekad probleme s motivacijom?

- Sve ima svoje, ali najbitnije je da ti ako si dobar i sto posto angažiran, jedino moraš biti glup ili da se desi sranje pa da se ne probiješ. Zato se divim Ančiću koji toliko mnogo radi. Treba trenirati, najlakše je reći da nemaš uvjeta pa kod kuće gledati Esmeraldu. Treba dati sve od sebe, a ne pit kavu i plakati kako nemaš uvjeta pa ne možeš ni trenirati!

Toni možda i nema vrhunsku logističku pozadinu, ali zato rad s Prpom nosi velike prednosti. Jedna od njih je činjenicu da je Toni tako potpuno na njegovu izborničkom oku. Ionako je Prpa najavio Dodiga i Veića kao 'pridružene članove' reprezentacije u Poreču, gdje su trebali biti trening partnerima našim vodećim igračima. Međutim, komplikacije sa zdravljem Marija Ančića i neizvjesnost njegova nastupa u srpanjskom četvrtfinalu, otvaraju novu perspektivu: Veića kao četvrtog igrač! A s obzirom na način kako javnost i stručni stožer doživljava Karlovićeve zemljaške (ne)sposobnosti, dvadesetogodišnji Antonio u nekom ludom raspletu možda odigra i živi meč s Amerikancima!

- Ne bih se složio da Karlo nije dobar na zemlji, mislim da na toj podlozi može odigrati 'čudo'. Uostalom, trenirali smo prije odlaska na Roland Garros zajedno na Alplanu. U dobrim smo odnosima, radimo s istim kondicijskim trenerom, Slaven Hrvoj mu je ime. Odličan je, volio bih da stalno putuje samnom po turnirima.

S Ivanom Dodigom gotovo istovremeno napravio je prodor prema prvih 200 na svijetu, a zajedno su igrali i četvrtfinale zagrebačkog ATP turnira. Sada su postali i izravni konkurenti za mjesto u reprezentaciji. Pričaju li o tome?

- Dobri smo si, ali nismo pričali o Davis Cupu, jer malo je sad škakljiva tema. Bilo bi super da u Poreč idemo obojica kako je najavljeno, zajedno bismo trenirali, bilo bi super.

Kako će završiti susret s jakim Amerikancima?

- Mislim da ćemo ih dobiti! Iako... ne znam što bih rekao. Možda bi bilo bolje da su ipak odlučili igrati na otvorenome, mada mi je jasno da je dvorana dobila prednost zbog Ančića. No, on sada - kako izgleda - neće ni igrati... Ma, trebalo je stavit' Amera van da igra na pedeset stupnjeva, pa nek 'crkne'!

Nemojte se hvatati za ovu posljednju riječ. Antonio nije niti sadist niti zaista želim smrt svojim protivnicima. Sva njegova 'krivnja' jest vrlo otvorena osobnost koja krije mnoge zanimljivosti. I hvala novinarskom bogu na tipu kao što je on, veliki ljubitelj kinoteke, uradaka u kojima ima mnogo 'šore' i spektakla. Gladijator mu je omiljeni film, a David Ferrer tenisač. Put nije mu lak, ali je borac i zato će uspjeti!
Na veliko oduševljenje autora ovih redaka i ostalih osoba dobre volje koji u ljudima vole prepoznavati samo ono najbolje. Kod Tonija to nije težak zadatak...