Zamislite Švicarca kojemu je životni san osvajanje - Roland Garrosa?! Zamislite Švicarca dovoljno dobrog da bude prvi koji će pobijediti Rogera Federera otkad se upisao na vječne liste teniske povijesti?!

A sada prestanite naprezati vijuge i jednostavno otvorite oči. Pred vama stoji 24-godišnji mladić poljskog prezimena, čeških korijena i švicarske konciznosti. Stanislas Wawrinka...

Ako ga upitate koji mu je teniski uzor, ostat će bez teksta. Na iznistiranje će promumljati ime Petea Samprasa, 'ali još kada sam bio klinac'.
I Federera...

- Haha, a zašto ne on?

Stan je to rekao mnogo prije ovotjedne pobjede protiv Rogera, pobjede koja mu je ponešto izokrenula percepciju, u marini najboljih predavanja Davida Ickea. Otvorila mu se potpuno nova dimenzija, ona u kojoj i on može pobjeđivati najveće.

- Previše sam puta bio blizu da jednom ne bih i uspio.

Kao najgori trenutak karijere označit će Roland Garros 2008. godine, poraz od Gonze u trećem kolu. Imao je dva seta i break prednosti, završio je u prašini...
U sitnoj, crvenoj, neudobnoj prašini, onu koju obožava. Uvijek se osjećao dobro na zemlji, a mnogi od vas vjerojatno nisu znali kako mu je baš leš njegova omiljena podloga. Uostalom, na njoj je i odrastao:

- Čujte, kad kao klinac većinu vremena provedete na jednoj podlozi, nije čudo da je s vremenom i zavolite.

Starci su ga kao petogodišnjaka tutnuli u Španjosku, na jednu od najboljih teniskih akademija, neka uči na zemljanim terenima. Dogodilo se to koji mjesec nakon što je upoznao Dimitrija Zavialoffa, trenera s kojim surađuje od tada sve do današnjeg dana. Priča koju nećete često susresti u svijetu profesionalnog tenisa. Ako ćete uopće...

- Njegovi i moji roditelji bili su veliki prijatelji, pa smo se tako i mi upoznali. Kako je Dimitri uvijek igrao tenis sa svojim bratom, uskoro sam se i ja navukao na udaranje žute loptice (rekvizita, ne portala, op.a.). Od tog trenutka moja je karijera konstantno napredovala i dok će biti tako, ne postoji razlog zašto bismo se rastali!

Napreduje, itekako napreduje. Prošle sezone zakoračio je u top 10, što je fascinantan uspjeh imajući na umu da je u godini prije toga morao propustiti velik dio sezone zbog loma noge. Povratak nakon tako teške ozljede nikome nikada nije bio lagan.

Danas je Stan jedan od onih koji najviše obećavaju. U susretima s najvećima više ne prikuplja gemove, već ih tjera do krajnje granice. Na oba ovogodišnja Masters 1000 turnira bio je iznimno blizu u mečevima protiv članova Top 3, Nadala i Đokovića. Izgubio je u četiri tie breaka i 'podebljao' priču o slaboj glavi...

Znate ono, gdje ima dima ima i vatre? Stanko je zaista bio poznat po mnogim mečevima koje je uspio izgubiti unatoč dobivenoj situaciji, ali i onima koje je izgubio iako to nije smio ni na novčiću. Recimo, nedavno ga je pregazio Cipolla.

No, crne rupe događaju se svima, najvažnije je da u globalu krivulja napretka karijera tenisača bude uvijek nagnuta prema gore. Wawrinkina jest, ako ste ga gledali u Monte Carlu ovih dana, sve vam je jasno.

Posjeduje izrazito moćne udarce s obje strane i u svim pravcima, a odlikuje ga i zamjetni stupanj igračke inteligencije. U međusezoni je dodatno radio na napadačkoj opciji svog tenisa, a Đoković je to možda i najbolje primijetio. Iako je Novak danas pobijedio nakon tri seta zahtjevnog tenisa gdje je Wawrinka imao i break prednosti u trećem setu, veliki dio meča proveo je pogledom 'švenkajući' svoj boks i tribine, tražeći smisleno objašnjenje za peglanje linija od kojeg Stanislas nije odustajao najvećim dijelom polufinala...

Sramežljivi momak koji, za razliku od većine vršnjaka, ima viziju: uzeti French Open! Ali, kako preko Nadala?

- Ne znam kako, ali jednom ću ga morati pobjediti.

Tako razmišlja čovjek koji je nakon devet godina uspio poremetiti red u švicarskoj kući, tamo gdje zemlja među zubima smeta svima osim njemu. Stanislasu Wawrinki, budućem kralju Roland Garrosa...