Forhend... Najprirodniji udarac kojeg je većini početnika i najlakše naučiti. Vole ga igrači, vole ga treneri, obožavaju gledatelji. Pardon - publika se rastapa od sreće ako ima zadovoljstvo uživo prisustvovati izvedbi jednog od igrača koji forhendom rade čuda. A zamislite kolektivnu razinu ugode na stadionu gdje se istovremeno nadmeću dva takva zabavljača...

Četvrtfinalni susret Barcelone između dvaju imenjaka trebao je biti spektakl, rat forhenda, živi prikaz kako izgleda kada forhendi podivljaju. Nismo ostali razočarani...

Fernando Gonzalez oko sebe je s godinama izgradio vojsku navijača koja više nije obična grupa građana sa zajedničkim interesom već poprima neka od osnovnih obilježja kulta. Zašto ih kriviti, Gonzo će uvijek ponuditi spektakl, pa čak i kada odigra loše, zabit će tri ili četiri puta s prednje strane, one iz koje izvlači nevjerojatne brzine.

Fernando Verdasco nije toliko snažan, ali je nevjerojatno precizan, poput savršeno naoštrenog stroja za šišanje živice ljevorukim će forhendom pokositi one posljednje buhe koje su na tankoj bijeloj oazi velike crvene pustinje pronašle spas od rovokopački raspoloženih nogu...

Tenis uglavnom nije zbrajanje i oduzimanje, množenje i dijeljenje; put do predviđanja rezultata popločen je brojnim složenim matematičkim (i inim) operacijama. No, ponekad u očekivanju količine zadovoljstva pomogne i najjednostavnija od njih:
Verdascov forhend + Gonzin forhend = navijačka ekstaza

Najveći duhovni karizmatici spremni su cijeloga života ponavljati kako je meditacija najbrži put do postizanja svjetskog mira, ali unatoč vrijednom učenju, ne možemo se potpuno uživiti u teoriju ljudi koji nikada u životu nisu pogledali teniski meč.
Kako znamo? Da jesu, provukli bi ovaj čudnovati, ali tako predivan sport negdje kroz poneki redak.

Gonzalez i Verdasco 137 minuta terapeutizirali su tisuće ranjenih duša teniskog kompleksa na Gordu, i makar je Čileanski razbijač kraj četvrtfinala - zbog neoprostivo nesportskog ponašanja zbog upitne odluke linijskog suca - dočekao utapajući se u zvižducima jedine Barcelonine publike koja može biti naklonjena Madriđaninu... Svi su kućama otišli sa široko razvučenim osmjesima na licu.

Spektakularne udarce nisu uništile ni taktičke Verdascove varijante po bekendu protivnika, ali ni Gonzini slicevi. Uostalom, nakon tri-četiri takva uvijek bi uslijedila nagla promjena ritma i gromovski forhend... kojeg bi potom Verd nevjerojatnom požrtvovnošću uhvatio, vratio na osnovnu, bacio Gonzu u obranu, uzeo inicijativu i završio savršeno tempiranim top spinom na samu liniju!...

Jedan je morao ispasti, ali dobar dio vijesti glasi: drugi je prošao! Igrat će s Davidom Ferrerom u još jednom u nizu hedonističkih polufinala...  


Rezultate potražite u boxu 'International scores' s desne strane ekrana, a ždrijeb se nalazi na sljedećem linku.