Rochusa, a sada ga na istom tom mjestu čeka njegov brat Olivier. Peti hrvatski tenisač odigrao je impresivan meč protiv jednog od najvećih servera svijeta, ostavivši bez daha relativno brojnu publiku koja je cijeli meč odbrojavala do trenutka kada će pogledati svog ljubimca. Iako danas nije bio u šoumenskom modu, ni blizu Veića, dobio je još nekoliko dodatnih obožavatelja.

Servirao je bolje i od Delića, ubacio nekolicinu razbijačkih forhenda, a dva reterna opet su oživjeli ono staro, nikad ne odgovoreno pitanje: zašto ovaj dečko nije u top 50!?

- Uvjeti mi odlično odgovaraju ove godine, loptice su brze, paše napadačkom tenisu, ali možeš igrati i obrambeno i spinat, ić na mrežu... S Olivierom sam igrao samo jednom i to kao junior od prije deset godina. Znam ga jako dobro, neugodan je, brz, sve će istrčat, a ima dobru ruku.

Susret je na rasporedu sutra u 17 sati...

Dva sata i 40 minuta umirao je od želje za pobjedom, urlao, vikao, svađao se sa samim sobom, razgovarao s kladiteljima u gledalištu... I onda u trećoj igri trećeg seta, po tko zna koji put u meču odjurio za jednom naoko izgubljenom loptom, pao na semafor (kojeg, usput, do danas uopće nije bilo!), pritom se nezgodno dočekao na zglob desne ruke... I tada je Brian Dabul dobio meč!

- Boli me palac užasno, ne mogu ga pomicati - rekao je Antonio nekoliko minuta nakon susreta pa odjurio u traumu 'slikati' stanje.

Najgori mogući rasplet, horor. Taj dečko zbilja nema sreće, prije nekoliko godina slomio je nogu s otvorenim prijelomom, nakon Indoorsa ozljedio zglob i propustio nekoliko tjedana kada je bio u naponu... a sada ovo!?!

- I to baš kada sam konačno počeo dobro igrati!

Dva seta bio je to flip-flop tenis, s puno uspona i padova, ali čvrstom odlukom da iz meča izađe kao pobjednik. Dvaput je vraćao break zaostatka, a u drugom setu i servis argentinskog tenisača za meč. Zaurlao je prema tribini gdje je sjedila njegova obitelj, stisnuo šaku i vratio se u igru. Dvadesetak minuta kasnije, dokrajčila ga je prevelika želja...

Tako je iznimno zabavan i atraktivan meč završio u 'ćorsokaku'. Više od dva i pol sata zabavljali smo se uz bisere tenisača koji neodoljivo karakterom podsjeća na Ivaniševića, a pristupom na Ančića. Ponekad nas je znao nasmijati do suza, kao krajem seta kada su dva gledatelja zapljeskala na Antonijevu bekend pogrešku.

- Malo si se okladio pa navijaš? - obratio se jednome od njih tada Veić, nakon desetak sekundi zaurlavši:

- Izgubit ćeš kuću!



Gledatelji su se iskotrljali po tribini, namjestivši lice za sljedeću priliku. Jer, bilo je to toga i ranije, u jednom od lošijih razdoblja meča, kada je bio iznimno oskokoljen na samoga sebe, uplašio je majku povikom prikladan pacijentu psihijatrije:

- Sve bacam, ma probost ću se u srce!

Ma kakvi, borci poput njega nikad ne odustaju, osim kad baš moraju. Danas je bilo tako...


Rezultat osmine finala: Karanušić (5) - Delić (SAD) 63 63, Dabul (Arg,5) - Veić (wc) 75 67(4) 22 predaja.