servis-volej tenisače poput dva posljednjespomenuta...

Pokušavao je, pokušavao i pokušavao. I nije shvaćao gdje griješi, sve dok mu konačno nije bljesnulo:

- Dosta je poraza!

Kakav Nottingham, tj. Eastbourne. Wimbledon, to je uvijek bila Karlovićeva nedorečena priča, ona zbog koje su ga baš svake godine na kladionicama predstavljali kao onog s kojim treba računati. Iako je svake godine razočaranje bilo utoliko veće...

Fernando Verdasco nije imao sreće, prošle godine Ančić, ove godine drugi Hrvat. I jedini poslije 'baby Gorana' koji je imao pravo otići ovako daleko bez podizanja obrva. Ivo Karlović napravio je danas najveći uspjeh svoje vrlo neobične karijere, ali nije podigao mnogo obrva. Čak ni čovjeku koji je jučer bio pretjerano riječit...

Roger Federer plašio se ovakvog raspleta kao što se vrag boji tamjana! Pokušavao je izbaciti iz takta hrvatskog diva izjavama koje više priliče boksačkom štićeniku Dona Kinga, do li pretpostavljanom džentlmenu u džemperu kakav je on trebao biti. Iako je vrlo kontroverznu izjavu upakirao u alibi poštovanje prema Karloviću, nitko nije nasjeo...

Jer, prošle godine, otprilike mjesec dana kasnije, Roger je vodio strašnu borbu sa samim sobom. Gubitak prvog mjesta zapravo je bio neminovan, no ako ga je već morao izgubiti, zar se to trebalo dogoditi od jednog teniskog freaka, čuda prirode koje ima samo servis?

Smatrao je da nije bilo pravde u porazu gdje nije izgubio servis, ali pritom je zaboravio da u tenisu baš uvijek pobjeđuje bolji...

Ivo Karlović čekao je ovaj trenutak cijelog života. Dobro, možda ne baš cijeloga, jer najkasnije je od svih preostalih tenisača u Touru postao profesionalcem. Otprilike onda kada je Andy Roddick konačno dobio dozvolu da može konzumirati alkohol. S dvadeset i jednom... Upravo je te godine debitirao u Wimbledonu, ali nije prošao kvalifikacije. Samo tri godine kasnije, već je bio dovoljno dobar da izokrene svijet naglavačke. Lleyton Hewitt očekivao je svašta, ali poraz u prvom kolu od totalnog anonimusa u godini kada brani naslov...

Karlo je konačno dočekao! Koja je tajna, možemo samo nagađati. Izbjegavanje Eastbournea ili hiphoperski debi. I bitchslaping nakon svake pobjede. Kao da nismo primijetili, uostalom, htio je da primijetimo. Htio je da cijeli svijet vidi da je njegov protivnik obična 'kuja' koju je namlatio po guzici. U maniri 50 centa ili Nereda. Bahato i pomalo bezobrazno...

Ali, samo takav stav danas prolazi. Skromnost i samozatajnost vrline su gubitnika koji na drugi servis u tie-breaku ubacuju dvostruke pogreške. I ljudi koji se previše plaše neuspjeha. Roger Federer konačno ima priliku spojiti najcijenjeniji teniski dubl, preskočiti Samprasa i napraviti još tisuće velikih stvarih zbog kojih će mu povijest pozlatiti ime.

No, na put mu je opet stao on, div iz Zagreba protiv čijeg servisa čak ni Njegovo tenisko Visočanstvo nema dovoljno rješenja. S namjerom da mu ponovo 'oduzme' prvo mjesto na ljestvici. Taj odvratni Ivo Karlović, ogromno stvorenje koje voli otimati tuđe snove...