Rafa Nadal i Andy Murray više su pozirali nego igrali tenis na surogatnom igralištu ispred Palače prinčeva u Monte Carlu, ali morali su najaviti ono što će se u najelitnijoj državi svijeta događati od današnjeg jutra. Prvi pravi turnir na zemlji u sezoni...
Prašnjavi dio godine je pred nama, naredna četiri mjeseca samo će poneki zeleni turnir u Engleskoj razbiti monotoniju trčanja osnovnom linijom, proklizavanja terenom i podizanju crvenog oblaka kojeg neki jednostavno ne mogu smisliti. Recimo, Andy Roddick. Odbio se, kao i mnogo puta tijekom karijere, pojaviti u Monaku kako bi boravak na najmržoj mu podlozi sveo na što manju mjeru. Bez imalo grižnje savjesti zbog onoga što ga čeka u srpnju mjesecu...

No, likova kao što je A-Rod nema mnogo. Zemljaški dio sezone u većini ljudi kojima je tenis sve pobuđuje uglavnom pozitivne osjećaje. I sjećanja. Sunce, toplina, malo tenisa i uobičajene (pro)ljetne radosti i malo tenisa. Pa još malo tenisa...

Iako vodeće face među prašinarima već godinama negoduju što je njihov dio godine tako nelagodno stisnut u samo nekoliko tjedana, u mjesec i pol kada se trebaju odigrati čak tri turnira iz Masters serije prije nego bude vrijeme za Roland Garros... čim izađu na teren i prvi put uprljaju majicu smrvljenom ciglom, zaboravit će sve što su prigovarali.

Zemlja, leš, je ispisala neke od najvećih teniskih priča u posljednjim godinama. Treba li uopće napominjati tko je bio njihov najčešći autor? Životinja sa Manacora u cijeloj je karijeri izgubila samo 16 mečeva na crvenoj prašini. Od njih ukupno  179!!?! Četiri puta zaredom uzimao je Roland Garros, Monte Carlo... i još mnoge druge gdje se pojavio. Zapravo, jedine osobe koje su mu nakon 2005. uspjele uzeti mjeru u njegovom 'dvorištu' jesu Roger Federer i Juan Carlos Ferrero.

Prvi se u međuvremenu prilično izgubio, a prošlogodišnji poraz sa Chatriera možda mu je i nepovratno zgazio samopoštovanje. Četiri gema, toliko je tada Rafa u tri seta ostavio Rogeru.
Ferrero? Uzeo je Casablancu, na sva tri turnira koja je ove godine igrao na zemlji došao je barem do četvrtfinala. Ali, nitko neće povjerovati da je Rafaela prošle godine dobio uz poptuno čist pristup najdominantnijeg Gospodara crvene podloge u povijesti...

Uostalom, kad netko doživi samo dva poraza u tri godine, tek dvaput sagne glavu u ukupno 79 susreta... teško je tražiti adekvatne konkurente. Pa čak i u Murrayu, jedinom momku koji je u 2009. pokazao da je sposoban nositi se sa sve nemilosrdnijim pobjedničkim mehanizmom prvog svjetskog igrača. Kojemu, usput, zemlja definitivno nije draga. Ne koliko trava, dvorana ili hard.
Iako Škot zna da je pred njime najvažniji dio karijere, koji ga još i prije Roland Garrosa može izbaciti pa čak možda i do drugog mjesta, sumnjamo da se zavarava iluzijama o tome da je sposoban napraviti pothvat kojega oponentni Nadalovog fizičkog tenisa čekaju otkad je oborio Villasov rekord po broju uzastopnih pobjeda na lešu...

Voljeli bismo da je drukčije, ali u vjerojatno najatraktivnijem dijelu sezone ne možemo vam obećati potpuni spektakl, jer za njega je uvijek potrebno barem dvoje. Rafael i tko? Zasad su to samo Rafael i Nadal...