'Otek je običan papučar koji nosi periku!', glasio je zajednički zaključak krvožednih vampira koju su nogometnu naciju pripremali za još jednu seriju cuclanja krvi na slamku novom neuspješnom izborniku koji nas je osramotio igrajući najzastarjeliju taktičku varijantu na cijelom Europskom prvenstvu. Vatreni su trebali otići do finala, a ispali su već u grupi s Engleskom i Francuskom. Bila je to katastrofa...

Opću žalost popraviti nije mogla ni senzacija koja je dolazila iz tisućinjak kilometara sjevernije Engleske: Mario Ančić, dvadesetogodišnje čudo iz Splita, igrao je polufinale Wimbledona, a Boris Becker upozoravao je svijet:

- On je naša budućnost!

Godinu dana kasnije taj je riđi gospodin promijenio ploču, razočarano tvrdivši da se Ančić ne razvija kako bi trebao. Bila mu je već dvadeset i jedna, a te 2005. igrao je samo tri finala u jednom izgubivši i od - Waynea Arthursa. Premalo za dečka koji sezone prije izbacio Tima Henmana iz All England Cluba. Razmišljali smo slično...

A onda se dogodila 2006., najbolja godina u Marijevoj karijeri. Ništa u njegovu životu nije se dogodilo brzo i jednostavno, pa tako i konačan uspon na ljestvici kojim je te sezone prvi put zakoračio u top 10, najviše zahvaljujući velikom trudu na treningu.

- Svi smo mi u obitelji odgojeni na takav način, mi smo talent shvaćali kao mogućnost rada. To je jedini put uspjeha u tenisu.

Story of his life. Jedna slika posebno nam je ostala u sjećanju. Zapravo dvije. Ustvari tri...
Rim i Hamburg 2006. i podloga na kojoj se najmanje dobro snalazio. Ruben Ramirez Hidalgo u osmini finala, Guillermo Garcia Lopez tjedan dana kasnije u šesnaestini. Trenuci kada je dobio veliki dio od današnjih nadimaka, najviše se isticao - Karate Kid.

Počelo u Krefeldu
Mario je mnogo nadareniji od spomenutih tenisača, ali oni su na zemlji poznavali nekoliko trikova viška. U oba susreta je zaostajao da bi se vraćao, preokretao i nakraju - pobijedio. Tada smo ga prvi put upoznali kao borca koji  nikada ne odustaje...

Tri godine kasnije, isti taj Hidalgo nije dozvolio nijednu break priliku razbistrivši Čunčijevu glavu do zaključka da nije još nije dovoljno spreman. Roland Garros je prekrižen, sedmi grand slam turnir nakon te 2006. kada je sve počelo ići naopako...

Nakon poraza od Federera u četvrtfinalu Wimbledona došao je u Split na odmor. Pao je sa skutera i ozljedio nogu, propustio gotovo tri mjeseca. Naizgled bizarna ozljeda koju smo tako i tretirali - proći će, vratit će se Mario još jači i nešto sigurno naučiti... Godinu je završio kao deveti tenisač svijeta, a Boris Becker ponovo je razvukao osmijeh. Godina koja je slijedila nudila je perspektivu za sam vrh. A onda se dogodio Krefeld...

Hrvatska je otišla na užasno teško gostovanje u Njemačku, a otvarajući meč dvoboja smatrao se možda i presudnim. Da je Mario pobijedio Haasa, vodili bismo 2-0 nakon prvog dana... Tako je i krenulo, u prvom setu potpuno je pregazio (6-2) najboljeg Nijemca, ali uslijedio je strašan preokret. Ne samo u meču i dvoboju, već u cijeloj Marijevoj karijeri. Vrtoglavica, malaksalost i velika slabost pojavila se tada prvi put, ali Ančić je odigrao do kraja! Izgubio je, pa i sljedeći dan s Ljubom parove, a onda ga je nova Haasova pobjeda za 3-1 Njemačke spasila od katastrofe. Životne, a ne sportske...

Liječnici su mu kasnije rekli da bi ga još jedan meč vjerojatno ubio, jer srce mu je bilo na rubu kolapsa. Bio je iscrpljen od viroze, pao mu je imunitet i ubrzo potom, počelo se manifestirati djelovanje EPV virusa. Mononukleoza, barem pola godine stanke. Sve je krenulo tada...

Mistična rijeka
Od tada su prošle gotove dvije i pol godine, a simptomi su još uvijek tu. Bolest je preboljena, ali njene posljedica uvijek će postojati u Marijevom tijelu. Vrtoglavica, slabost i malaksalost. Beskonačan umor zbog kojeg je morao odustati od susreta protiv Ljubičića u Indian Wellsu. I sljedećih X turnira...

Opet je otkazao, zaključivši kako nema smisla ići u Pariz po poraze. Još nije dovoljno dobar, a vratit će se tek kada će se moći nositi ravnopravno sa većinom protivnika. Kada? Ne zna... Wimbledon, Davis Cup... Više ništa nije izvjesno!

Liječnici mu savjetuju smanjenje broja turnira u godini na što manju razinu, što bi značilo oko petnaestak. I izbjegavanje dugačkih putovanja. Morat će i što ranije dolaziti na novo mjesto, jer tijelo mu treba dugačku prilagodbu na nove uvjete. Sve to ne zvuči obećavajuće za jednu vrhunsku karijeru. Kako napraviti novi breakthrough ako ne smijete mnogo igrati. Kako išta očekivati, ako vam tijelo svako malo šalje signale da mu je dosta...

Mario Ančić nakon najbolje godine u svom teniskom životu više je vremena proveo oporavljajući se od ozljeda i bolesti nego što je igrao, a trend je sve lošiji. Rijeka mističnih razloga lošeg osjećanja sve je bujnija, iako najveći svjetski stručnjaci na polju infekcijskih bolesti tvrde da je - zdrav. No, posljedice teške bolesti uvijek će biti uz njega, dvije i pol godine kasnije to je surova istina. Tijelo sve teže podnosi napore i možda je vrijeme da se razmisli i o najgoremu...

Iako, kada se sjetimo Krefelda i onoga što se moglo dogoditi da je Ančić zaigrao u petom susretu... Prekid karijere definitivno nije najlošija mogućnost! Zdravlje mora biti ispred svega, koliko god to bilo teško priznati borcu poput Marija. Splitskom Karate Kidu kojemu danas više nego ikada treba jedan pravi 'Crane kick'...