Zadar nam se iz mnogo razloga urezao u pamćenje. O jednom od njih već smo pisali, i to prilično opširno. Zato se Davis Cup više nikada, ili barem ne tako skoro, neće igrati na Višnjiku...
Druga slika koja nam bljesne na spomen rujanskog kvalifikacijskog susreta za Svjetsku skupinu jest - Goran Prpić u naručju Ive Karlovića. Iako je to bilo daleko od klasičnog naručja...

Hrvatski izbornik do nekoliko mjeseci prije Zadra bio je zaklet na sve što mu je sveto kako Ivu nikada više neće zvati u reprezentaciju. Prekršio je riječ, omogućio Karloviću nastup na Olimpijadi i donošenje presudnog boda za povratak među šesnaest najboljih momčadi svijeta. Ivo je protiv Brazila dobio oba pojedinačna susreta, nakon drugog Prpić je pretrčao pola terena i naskočio našem divu u ruke, obgrlivši ga nogama kao u kakvom jeftinom porniću...

Dječačka radost
Ivo je tada bio dovoljno dobar da odigra tri meča, jer Marin Čilić bio je spriječen zbog upaljenog živca lica. Pola godine kasnije, najviši tenisač na Touru nije odigrao ni jedan živi meč. Za singl razumijemo, samo koji tjedan ranije izgubio je od Chiudinellija, doživiši poniženje zbog kojeg je prokleo dan kada je stari reket zamijenio Babolatovim. Naravno, uz odgovarajuću sponzorsku naknadu...

No, Karlović je ovog vikenda izostavljen i iz igre parova. Kod rezultata 2-0 i situacije iz koje se protivnik mogao vratiti samo uz žestoke vračarije. Čilić je dobio prednost i u subotnjem dublu, unatoč činjenici da je u od polovice 2008. odigrao samo tri meča u paru, a posljednjeg dobio u pradavnom Gstaadu...

Krasan način za zahvalu najzaslužnijem čovjeku za to što imamo priliku igrati četvrtfinale! Da je Karlo zaista takvo đubre kakvim su ga se mediji trudili predstavljati svih ovih godina, zar ne mislite da bi nakon Pekinga već izmislio nešto i ostavio Marija Ančića na zadarskom cjedilu?

Umjesto toga, Ivo se dječački radovao svakom osvojenom poenu u užasno teškim dvobojima protiv Alvesa i Belluccija. Pobijedivši obojicu, raširio je ruke, zaurlavši kao da je još jednom iz 1.kola Wimbledona izbacio Llleytona Hewitta...

Prpić nije imao povjerenja! Opravdano?

- Bila je to izbornikova odluka koja se pokazala ispravnom, jer Ančić i Čilić taj su meč dobili - govorio je Karlović nakon osvojenog petog boda za Hrvatsku u Poreču.

Kontroverzna Prpićeva odluka
Teza iz uvoda možda je najbolje potvrđena tim Karlovim riječima: atmosfera je zaista dobra, toliko da Ivo ne namjerava reći ništa protiv izbornika. Iako mu je izraz lica za vrijeme subotnjeg susreta pričao neku drugu priču. Uostalom, usred drugog seta, ustao je i nismo ga više vidjeli na klupi za hrvatske igrače...

Je li drugi hrvatski tenisač po ATP renkingu ponovo postao crna ovca? Možda smo otišli korak previše unaprijed, ali nekoliko je indikatora koji nas usmjeravaju prema tom zaključku.

Prvi smo već naveli, iako treba naglasiti i Ljubičićevo mišljenje o spomenutoj problematici:

- Marin je po meni odličan igrač parova, ali činjenica da ih uopće ne igra može ostaviti traga.

Slažemo se. Ništa kontra Marina, da se razumijemo. Odigrao je izvrstan meč u paru s Ančićem, zapravo, obojica su igrali odlično. No, u datim okolnostima, nismo sigurni da je Prpićeva odluka bila potpuno sukladna trenutnim parametrima...

Sljedeći indikator dotiče se baš Ivana Ljubičića. O hajci koju je Ančić pokrenuo za njegov povratak za četvrtfinalni susret protiv Amerikanaca već smo govorili (tekst1 , tekst2 ). 
Međutim, malo ljudi zna kako Ivo Karlović o tome nije imao pojma! Drugi hrvatski tenisač tako važnu informaciju doznao je od novinara Žute loptice?!?!...

Nedopustivi luksuz
Uostalom, insajderi, novinari, fotoreporteri, teniski znalci pa i oni koji bijeli sport prate samo sporadično... dakle, gotovo SVI već znaju kako postoji iznimno velika vjerojatnost da se meč protiv Amerikanaca odigra na zemljanoj podlozi. Bez obzira što 28. igrač svijeta, jedini u Prpićevoj družini koji protiv vodećih američkih tenisača kumulativno ima pozitivan učinak (1-3 s Roddickom, 4-1 s Blakeom), razmišlja na sljedeći način:

- Mislim da bismo ih trebali dočekati na brzoj podlozi, sličnoj ovoj u Poreču.

No, koga briga za Karla i njegovo mišljenje.
"Naravno da ne želi zemlju, kad zna da na njoj ne bi igrao", reći će neki.
Što je, naravno, točno. Iako ne znamo koliko je ispravno. Ivo Karlović posjeduje toliko kvalitetan servis da će njime određen broj besplatnih poena osvojiti i na najsporijoj podlozi na svijetu. Nije stvar u brzini, već u kutevima pod kojima loptice ulaze u protivničko polje za servis. A, visok odskok na zemlji omogućava mu bolju pripremu na usporene protivničke udarce, što je vrlo važna činjenica! Konačno, tko ima pravo zanemariti onih 4-1 protiv Blakea, tenisača koji razbija reket i prije nego mu se Karlo pojavi na suprotnoj strani terena?

Poznat je životni put najboljeg zagrebačkog tenisača: sve što je u karijeri ostvario zasluga je vlastitog truda, muke i rada. Nikada nije bio okružen lobijima, što se najbolje vidi u njegovu reprezentativnom statusa te zlom glasu "izdajnika" kojega se jedva otarasio tek u Zadru.
Nije, pritom, problem što nije odigrao nijedan od tri živa meča protiv Čilea. Kao što je i sam rekao: izbornik je odlučio, izbornik je pogodio...

Ono što nam se ne sviđa jest što se drugog hrvatskog tenisača - i jedinog koji je pobjeđivao Federera i Đokovića - ovih dana ponovo gura u zapećak.
Četiri mjeseca prije najvažnijeg susreta Hrvatske nakon Bratislave 2005., to je luksuz kojega si ne smijemo dozvoliti!