Tenis se već neko vrijeme nalazi visoko na neslužbenom popisu sportova za koje se pretpostavlja da su vrlo zasićeni kladioničarskim prevarama. Uostalom, ima li jednostavnijeg načina za namjestiti ishod nekog kladiteljskog para od onog kojega nudi tenis? Ako ste vlasnik kladionice, sve što morate napraviti jest kontaktirati igrača, jednu jedinu osobu. Nitko osim vas i njega ne mora znati što se krije u pozadini njegova nevjerojatnog poraza u prvom kolu. Kao što vidite, "faktor kontaminacije" mnogo je manji nego u momčadskim sportovima, primjerice nogometu...

Motivi se razlikuju
Jedna od specifičnosti tenisa upravo je ta individualnost. Kad bi napravili istraživanje unutar populacije teniskih zaljubljenika, igrača i rekreativaca tražeći da vam navednu razlog zbog kojega im je bijeli sport toliko prirastao srcu, vjerojatno bi većina ispitanika spomenula osjećaj slobode i individualnosti. Na svakom od tenisača stoji odluka u kojoj mjeri mu je važan turnir koji je na redu u rasporedu.
Evo klasičnog primjera: Ivan Dodig, nakon pobjede protiv Gulbisa, govori kako više nije siguran koliko će mu biti potrebni futuresi u narednih nekoliko tjedana, a koje je morao "bookirati" više od mjesec dana unaprijed. Ovdje je osvojio bodove za tri takva turnira, iako je svaki bonus dobrodošao, pretjerano angažiranje uvijek povećava opasnost od ozljede...

Na svakom od tenisača, dakle, stoji odluka o pristupu određenom turniru ili pojedinom meču. Motivi mogu biti razni - od njihova nedostatka do izostanka snage. Naravno, moguće je i da su potkupljeni. Možda bi poneki zagriženi kladitelji dodao: Vrlo je moguće, prijatelju.
Ne znamo.
Ono što želimo reći jest - kroz posljednjih nekoliko godina teniski svijet doživio je mnoštvo afera vezanih uz klađenje - od skandala s Kafeljnikovom i Vicenteom iz 2003., do susreta Davydenka i Vassalla u Sopotu 2007. Tada su Betfair i kretanje koeficijenata bili glavni izvori sumnje, baš kao i u susretu Veića i Canasa. No, ne želimo sada ulaziti u tu problematiku. Spomenute priče ionako su svima već sasvim dovoljno poznate.

Vjerujemo kako u tenisu doista postoji namještanje mečeva, kao i u svakom drugom sportu. Kako je Ivo Karlović rekao:

- Gdje ima novca, ima i korupcije.


Kladitelji su skloni pretjerivanju
Slažemo se, uostalom, jedno od najosnovnijih pravila istraživačkog novinarstva glasi: slijedi trag novca!
Znamo u kakvom svijetu živimo, a u tenisu se količine zelenih i inih novčanica okrećuju u basnoslovnim iznosima. Međutim...

Problem je u onome što je Mario Ančić briljantno primijetio:

- Na turniru St.Petersburgu od nekih sam igrača čuo priče o ponudama za puštanje mečeva. Ali, sve je to ostalo na rekla-kazala. Općenito, svi su dosadašnji ekscesi oko navodno namještenih mečeva ostali na toj razini, nikada još ništa nije konkretno dokazano. Moj je stav kako bi se ATP trebao potruditi zadržati takva nagađanja unutar svojih granica, provesti detaljnu istragu, i ako nešto zaista i dokaže - izaći s time u javnost. Neka svi znaju!

Zašto je ovo važno? Pa evo vam Zagreb Indoorsa za primjer. Antonio Veić, rijetki će to naglasiti, odigrao je odličan meč protiv Canasa. U posljednja dva seta maksimalno je koristio velike probleme koje je Argentinac imao na prvom servisu (ozljeda ramena). Uostalom, nekad top 10 igrač u tom je meču nekoliko puta primao liječničku pomoć, a poznato je kako kladiteljsko tržište reagira na svaki detalj iz meča. 
Opetovani "treatmenti" za Canasovo rame - govorimo vam to iz dugogodišnjeg iskustva proučavanja ponašanja reakcija kladitelja na Betfairu - garantiraju iznimno opsežni odgovor tržišta! Zašto?

Prvo, morali biste znati pravila klađenja na tenis pri toj britanskoj kladionici. Naime, u slučaju da jedan tenisač zbog predaje odustane od susreta, uplaćena oklada na njega obračunat će se - kao gubitna!! To je potpuna suprotnost pravilima iz lokalnih kladionica - one bi takvu okladu jednostavno poništile.
Sada razmislite malo o ovome što smo rekli. Netko je znao da Canas već treći put dobija masažu ramena, a ako je kojim slučajem imao vezu s čovjekom u dvorani (mobitel!), mogao je vidjeti da je njegov servis sve sporiji i sporiji i da mu protivnik to sve bolje koristi. Pazite, danas nikoga ne možete pobijediti ako igrate poluozljeđeni!
I što se dogodilo? Ljudi su se uplašili gubitka okladei! Proširila se informacija o vjerojatnoj Argentinčevoj predaji, dakle, po Betfairovom pravilima - Veićevoj pobjedi, i koeficijent na hrvatskog tenisača počeo je padati!

Negativan imidž
Sada je u igru ušla i psihologija klađenja, odnosno, kumulativni informacijski učinak. Određena snažna i važna informacija poput ove, kada se proširi na veći broj kladitelja involviranih u određeni susret, stvara puno žešću reakciju na tržištu nego što bi realno trebala. Iz tog je razloga uskoro Antonio Veić bio toliko slabo plaćen, da to nije imalo nikakvog smisla.

Vjerujte ljudima sa iskustvom, a autor ovog teksta na Betfairu je proveo nekoliko godina i vrlo je dobro upoznat s načinom na koji ljudi reagiraju na informacije iz susreta kojega prate. Oni misle da je sve važno, iako se na kraju u velikoj većini slučajeva pokaže da su bili u krivu. Zato iskusni kladitelji na Betfairu ostvaruju velike prihode isključivo na temelju fluktuacija tečajeva, u kladiteljskom žargonu oni su poznati kao "traderi".


Međutim, unatoč vrlo opsežnom - a nadamo se i jasnom - objašnjenju (vjerojatne) geneze nastanka problema s kretanjem "live" tečajeva u susretu Canasa i Veića, mnogo je jednostavnije prihvatiti tezu o namještenom susretu, zar ne? Canas je dobio lovu da pusti domaćem dečku, kraj priče.

I sada se vraćamo na početak teksta, na ugled kojega tenis trenutno uživa zbog svoje individualnosti. Uvriježilo se mišljenje da je namjestiti teniski meč mnogo jednostavnije nego isto učiniti u bilo kojem momčadskom sportu. Sve što je potrebno jest telefonski broj tenisača...
Problem današnjeg tenisa nije namještanje mečeva, već loš, negativan imidž! Svjetska teniska organizacija već godinama muku muči sa sponzorima i TV prijenosima. Na kraju prošle sezone izgubili su Mercedes, najvećeg sponzora, a došlo je i do smjene u vrhu same organizacije. Godinama je tenis bio loše vođen, sada je - navodno - prepušten u ruke novog Mesije koji će ga izvaditi iz gliba negativnog prizvuka i sporedne uloge u paleti najpopularnijih svjetskih sportova.

No, prva stvar koju treba riješiti je otarasiti se negativnog ugleda. Jednom zasvagda skinuti breme namještanja sa svakog susreta koji nije išao u smjeru kakvog su sugerirali koeficijenti kladionica. Mnogo je veći problem, od navodnog primanja mita za namjerno gubljenje mečeva, to što neki od vrhunskih tenisača (pritom mislimo na igrače iz svjeskog top 30) imaju vrlo raširen običaj pojaviti se na turniru manjeg značaja, pokupiti "fee" i izgubiti u prvom kolu, jer im nije do znojenja za nekoliko desetaka bodova koji im na koncu neće ništa značiti u ukupnom poretku.
Novi muški teniski sustav, mišljenja smo, mogao bi stati na kraj takvom običaju.

Tek jedna sličica u slagalici
Stoga se djelomično slažemo s Ivom Karlovićem koji kaže:

- Mislim da je klađenje jako loša stvar za tenis, ono ga uništava.

U pravu je kada tvrdi kako tenis nema dobar imidž uglavnom zbog konteksta klađenja i spomenute (navodne) jednostavnosti namještanja susreta. Međutim, ne slažemo se da ga uništava klađenje. Ono što stvarno šteti tenisu jesu osobe na visokim pozicijama, ponekad i u vodećim medijskim kućama, odgovorne za kreiranje javnog mnijenja, a koje ne razumiju neke od osnovnih postulata teniskog i kladiteljskog svijeta.
Oni čitateljima (slušateljima, gledateljima) govore što trebaju misliti o pojedinom meču, iako mu ni sami nisu prisustvovali.

Stoga, ne nasjedajte, ne udarajte na prvu loptu. Korupcije, mita i namještanja mečeva sigurno ima i u tenisu. Neki se tenisači jamačno klade i protiv sebe, a drugi popuštaju pred velikim pritiskom moćnika. No, uvjereni smo kako ta sličica čini tek mali dijelić u cjelokupnoj teniskoj slagalici i kako tvrdnje o namještenom Zagreb Indoorsu nisu ništa doli verbalni proljevi ljudi koji nisu napravili svoju domaću zadaću...