dosadašnjeg dijela Roland Garrosa prošetao prvom dionicom kao da je s druge strane Sela ili Hernych! Štepanek set i pol nije znao što bi, baš svaka loptica koja mu je došla s druge strane terena bila je prebrza, preduboka i- predobra. Set i pol Radek je gledatelje s terena broj 4 ostavljao u dvojbi jesu li slučajno putem zalutali na egzibicijski susret robota i amatera...

Iako je Marin tada propustio break zaostatka, a u dvaneastoj igri na servisu za tie-break opasno visio... u trinaestoj igri imao i mnogo sreće... prava je istina da je od Štepaneka, osamnaestog nositelja turnira, napravio smiješnog lika!

Iz neutralne pozicije bilo je dosadno i pomalo žalosno gledati nemoć kojom se jedan tridesetogodišnjak pokušavao nositi s bombama deset godina mlađeg momka koji je posljednjih tjedana prestao onako fanatično kucati na vrata samog teniskog vrha. Pa smo se počeli mudrovati, analizirati i definitivno previše - razmišljati!

Sada nam je jasno, s našim Čilkanom za tako nešto nema nikakve potrebe. Ako smo u nekim prijašnjim tekstovima imali ponešto za prigovoriti, danas moramo začepiti gubac. Ako ništa, samo zbog jednog trenutka. Trenutka u kojem je Marin gotovo komedijaški nadmudrio tenisača kojeg smo s godinama naučili smatrati mudrim...



Štepanek je, kao i mnogo puta prije i poslije, nerezonski izašao na mrežu nakon servisa, dobio je uobičajeno jak retern u tijelo, volej vratio posed Marinova terena tek tako, da ga vrati, pa pokušao spasiti očito izgubljen poen 'cimanjem' lijevo-desno. Što mu se dogodilo? Deset godina mlađi klinac opalio mu je vrhunsko podignuti top spin iznad glave koja je krenula udesno... loptica je imala sasvim dovoljno rotacije da padne ispred osnovne crte... a gledalište je svršilo u ekstatičnom užitku!

Imali su i razloga, jer vidjeli su tenisača koji nema baš nikakvog limita, koji je odigrao meč vrlo blizu sferi savršenstva, gazeći potpuno isfrustiranog Radeka forhendom, bekendom, reternom, servisom, pasingom pa čak i skraćenom loptom!

Nakon ovoga što smo vidjeli danas, u prvom istinskom ispitu na ovogodišnjem Roland Garrosu, s velikim pouzdanjem najnadarenijem tenisaču kojeg je hrvatska ikada imala u usta stavljamo parafrazu poznatog stiha:

'Ko kod dođe, dobrodoš'o je!

Murray ili Tipsarević, ovakvom Čiliću zaista je svejedno. I u pravu je...