Priča o Rafi Nadalu počela je onog dana kada je kao dijete odlučio, na sugestiju neponovljivog ujaka, igrati lijevom rukom. Odlučio, pitate se? Kako se takvo što uopće može – izabrati? Španjolac ima prednost što je tzv. ambidekster, točnije, čovjek koji ima mogućnost biti podjednako vješt s obje ruke.

Rafa priznaje kako sve ostalo radi desnom rukom, pa čak i kada hvata lopticu, radi to desnom rukom (stvar navike). No, tenis igra lijevom – i to mu je ogromna komparativna prednost! Za primjer uzmimo reakciju Rogera Federera, dojučerašnjeg kralja bijelog sporta na jedan od Rafinih udaraca. Među najvećim igračima svih vremena je, a na Rafinu forhend dijagonalu sa puno topspina (koja, prirodno, dešnjaku ide na bekend) reagira svakako, samo ne u maniri najvećega (i nije mu za zamjeriti, nimalo, jer bolje ne zna niti može, zasad se jedino Nalbandian nosi s tim udarcem).

Naravno, ukoliko se ne stigne izvući na forhend, no tada ostaje veliki nebranjeni prostor, ako taj kontra forhend izveden nije a'la Gonzo. Nameće se zaključak svih zaključaka, zaključivši sintagmom poput Ćire; biti ljevak ogromna je početna prednost u tenisu, pole position, rekli bi F1 rječnikom...

Ako bi tekst počeo ovako.. „Zaigrajmo igru asocijacija.. Rafael Nadal, Fernando Verdasco, Jurgen Melzer, Feliciano Lopez, Jaarko Nieminen..“ vjerujem kako bi većina čitatelja ponudilo točan konačni odgovor – tenisači ljevaci! No, kada bih postavio istu igru asocijacija ovako: Bob Bryan, Eric Butorac, Jamie Murray, Daniel Nestor, Mariusz Fyrstenberg.. poneki bi ponudili odgovor kako se radi o tenisačima, specijalistima za igru parova, a tek bi rijetki ponudili i odgovor s epitetom „ljevoruki“.

 

Statistika

Malo statistike kako trenutni top 20 stoji postotno (%) u odnosu ukupnog skora u karijeri te skora protiv ljevaka.
U negativnom odnosu su: Almagro 62-43, Wawrinka 59-44, Djoković 74-62, Simon 62-52, Tsonga 73-64, Federer 86-78, Ferrer 62-56.

Dok su u pozitivnom odnosu samo: Blake 65-84, Nalbandian 67-80 i Nadal 80-90.

Ostatak se vrti oko egala. Evidentno je kako ljevaci uzrokuju probleme i u samom vrhu svjetskog tenisa (kojega su i sami dio), dok su samo rijetki pronašli protuotrov protiv igrača kojima je posvećen ovaj tekst.

Trenutno se među prvih 100 igrača nalazi 14 ljevaka. Uzmemo li u obzir podatak da se u ukupnoj populaciji rađa tek nešto više od 7% ljevaka, podatak zvuči impresivno. Doljenavedena ergela „lefty“ igrača parova mahom su top 50 igrači, tako da i taj podatak bode u oči. 

Ljevaci u igri parova

Bob Bryan/Mark Bryan – ima li egzaktnijeg primjera kako je miks ljevorukog i desnorukog igrača dobitna kombinacija za igru parova.

Slijedi Llodra u kombinaciji bilo sa kojim francuzom, počevši od Clementa i Santoroa.

Poljaci Fyrstenberg i Matkowski osigurali su egzistenciju igrajući parove; Eric Butorac, Julian Knowle, Daniel Nestor, Jamie Murray i David Martin iznimno su poželjni partneri upravo zbog ruke kojom igraju.

Verdasco, Lopez, Nieminen, Melzer, Zverev igrači su prvenstveno singla, koji u parovima bilo s kome mogu povući i nametnuti se kao lideri.

Postoje i primjeri parova gdje su oba igrača ljevaci, također iznimno opasna kombinacija: Lopez/Verdasco, Knowle/Melzer te Butorac/J. Murray, imali su i imaju velike uspjehe.

'Za', bez 'protiv'

Iako na prvi pogled može izgledati kako su ljevaci samo kap u moru, pa ih se upravo poradi toga i prezentira kao uspješnije, talentiranije, u jednu ruku predestinirane za veće uspjehe te da se previše pažnje pridaje uspjesima ljevaka; statistika je prva koja će opovrgnuti tu tezu. Uđemo li i u samu srž tematike, jasno je kako i sam sadržaj igre jednog ljevaka nosi u sebi kudikamo više prednosti nego nedostataka!

Primjera radi, servis ljevaka sa lijeve strane („advantage strana“) najizrazitiji je pokazatelj. Odigran je u velikoj većini slučajeva sa puno slajsa, na dalju crtu, ide dešnjaku na bekend, pa čak kada protivnik i vrati servis u polje, otvara se veliki prostor serveru ljevaku za završetak poena; što odigravanjem u veliki nebranjeni prostor, što igranjem na „krivu nogu“, ili pak nekim trećim rješenjem. Naravno, nemojmo se zavaravati, isti takav servis dešnjaka (u negativu) ljevaku isto ide na bekend, no, krunski argument u prilog  ljevaka jest da on odigrava 90ak% mečeva protiv dešnjaka, samim time, mnogo se bolje asimilirao na isti problem.

I za kraj pitanje.. sjećate se kada ste zadnji puta igrali neki sport, ne mora biti tenis, protiv ljevaka.. puno više prvobitne nelagode, zbunjenosti.. potom potreba za više razmišljanja i koncentracije.. a zašto? Samo zato jer je rjeđi, jer je drugačiji, jer je posebniji! Imamo puno pravo biti ljubomorni!