prezime Murray, rođen je u Škotskoj, no ovih dana obožava ga cijela Engleska. Možda malo i previše, mislimo mi koji smatramo da nam je dedukcija jača strana. A onda se dogodi nekoliko rečenica poput ovih:

- Ili se možeš nositi s takvim stvarima ili ne možeš. Recimo, ja se nisam dao uvući u cijelu tu priču, čitanje novina i mišljenja nekih tipova koji govore da ću osvojiti turnir. Na kraju dana, sve to dođe na isto. Dakle, mislim da se mogu nositi s pritiskom!

I što sad? Cijela priča nam pada u vodu, a gornja polovica ždrijeba može se lagano pozdraviti s fantazijama o finalu. Ovo je dio godine za koji je Murray živio, voljeli ga ili ne, morate priznat da je potpuno opravdano tamo gdje jest. Odmah iza dva najbolja tenisača današnjice!

Trava je njegova podloga, jer to je mjesto gdje nijanse čine razliku. Recimo, retern poput Muzzinog. Ili taj fantastični slice. I nedodirljivi prvi servis. Sve što je pokazao u Queen's Clubu! Nitko mu nije mogao ništa, a slično mu predviđamo i u danima koji dolaze.

U njegovoj polovici nema više Nadala, ali mjesto Rafino zauzeo je Del Potro. Nije baš tip kojeg bismo trebali isključiti, bez obzira što svoju kvalitetu za igru na travi tek treba potvrditi. I to kako, u idealnom raspletu, protiv Roddicka! Prođe li JMDP, dogodit će se dvoboj visokog rizika i užasnih političkih i osobnih konotacija...

...Britanija protiv Argentine, Amerike i koga god zatreba! Čekaju predugo da ne bi bili možda malo i preoptimistični. Kako god, Murrayu ne smeta, Henman ga je podučio...

- Ne razumijem zašto ljudi govore da u Wimbledonu navijačka podrška nije prednost? Svaki put kad možete igrati pred svojom publikom, u bilo kojem sportu, to je velika stvar! Ista je stvari u tenisu gdje iza sebe imaš petnaest tisuća ljudi.

Pritisak ovdje, očito, nije nikakav argument. Kada je, uostalom, Škotu bio problem suočiti se sa izazovom? Hrabro srce ne plaši se ničega, čak i ako se inkarniralo u iritantnoj figuri neodgojenog klinca iz Dunblanea. Klinca s velikim ambicijama koji imaju pokriće...