...teško bi ostao bez finala Roland Garrosa iz 2004. Guillermo Coria igrao je tenis života, u Parizu mu nitko nije mogao ništa! I u finalnom meču prošetao se kroz prva dva seta protiv sunarodnjaka... a onda se dogodio on, jedan od najboljih jednoručnih bekenda koje je tenis susreo!

Svoj najveći neprijatelj
Gaston Gaudio te je godine uzeo najvažniji turnir na zemlji, od 0-2 napravio je 8-6 u petom setu. Uzbuđenje i vrhunski teniski događaj kojega smo doživjeli tek trebamo ponovo vidjeti, nitko u sljedeća četiri Rolanda nije bio ni blizu takvoj priči. Argentinac koji je imao sve: bekend iz Grimmovih bajki, inteligenciju, talent do susjedne galaksije, nepredvidljivost. Zapravo, najviše od svega Gaudio je imao - nepredvidljivost...

El Gato, tako su zvali. Mačak. Prišuljao bi se protivniku i, poput te kontroverzne životinje, iznenada napravio neočekivani potez. Mogli ste ga voljeti ili mrziti, Coria je odabrao ovo drugo. Gaston također.

- Ja sam svoj najveći neprijatelj. U svakom meču igram protiv dvojice tenisača - sebe i onog drugog - izjavio je jednom prilikom, u danima nakon 2005., posljednje godine u kojoj je igrao vrhunski tenis. Tada je bio peti na svijetu, a već desetak mjeseci kasnije ispao je iz top 30. Počeo je gubiti bitku sa nepredvidljivošću...

Mjesec za mjesec, godina za godinu, 2007. je smijenila prethodnu, a Gaston se potpuno izgubio. Nikoga više nije zanimao njegov tenis, osim statističkih rariteta poput enormne količine dvostrukih pogrešaka. U novu sezonu krenuo je sa osam poraza, nakon posljednjeg u seriji najavio je odlazak u ustanovu za psihičke bolesnike...

Takav je, jednostavno, bio Gaston Gaudio. I još uvijek jest. Večeras je Gimeno-Traveru ubacio jedanaest duplih, izgubio četiri gema u nizu u trećem setu. Kao i protiv Ferrera u osmini finala French Opena 2005, pojeo ga je mrak nepredvidljivosti. Tada je imao 4-0 u petom i ničim izazvan protivnikovu treneru dobacio:

- Bez brige, danas neću pobijediti...

Bez pobjede od 2007.
Takav je "repić" bio još 2005., u vrijeme kada je znao kako se pobjeđuje u ATP meču, u glavnom ždrijebu turnira koji nije challenger. Znate li kada je to posljednji put napravio? Prije gotovo dvije godine, u prvom kolu Roland Garrosa 2007.
Nije, stoga, čudo da je s godinama postao predmet sprdnje, jednom mu je za vrijeme meča zazvonio i mobitel!

Gaston Gaudio, tenisač s talentom za izvoz i možda najboljih bekendom u predfedererovskoj eri. Osvojio je Roland Garros, ispunio svoj dječački san i - nestao u teniskim bespućima. Mariano Zabaleta, najbolji mu prijatelj, nikada nije shvatio:

- Kad sam ga 2005. na TV-u gledao kako podiže taj pehar, plakao sam zajedno sa njime. Plakala je i moja mojka, svi smo plakali! Ono što mu se nakon toga dogodilo neobjašnjivo je i nestvarno.

Nadali smo se kako bi danas mogao biti taj dan, imao je pobjedivog protivnika, nekoliko vrijednih challenger pobjeda ranije u sezoni... I prenatrpani stadion potpuno na svojoj strani! Svi smo večeras željeli isto, još samo jednom vidjeti Gastona kako pobjeđuje. Za dobra stara vremena, zbog izgubljenog vremena u kojemu smo s njime ispred ekrana i mi ostavljali dušu...


Rezultat 1.kola Buenos Airesa: Gimeno Traver (Špa) - Gaudio (Arg,WC) 62 46 62.