Vratimo se za čas devet godina unatrag. Na datum 9. listopada 2000. Kada nisu paničarali zbog 'pravog' Y2K buga, ljudi diljem svijeta guštali su u Peteu Samprasu i njegovim opasnim...
izazivačima - Kuertenu i Safinu.
Ovo nije rasprava o razlici u kvaliteti, jer ona je neosporna. Kada bi stavili tenis s početka i onog s kraja desetljeća jedan pored drugog, u zamišljenoj varijanti paralelnog slaloma... starija generacija izgledala bi poput usporenog filma. I po tom pitanju ne ostavljamo mjesta za raspravu!
Ono o čemu se može debatirati jesu razlozi zbog kojih je bijeli sport gotovo pa potpuno promijenio svoj profil. S obzirom da ih je samo u tehničkoj sferi nekoliko tisućica, posvetimo se ljudstvu. Tipovima koji su unijeli nešto novo. Maratu Safinu, banderi koja trči...
Kad je Marat postao prvi na svijetu, unatoč svoja 193 cm mogao je činiti sve što i za glavu niži momci. Obratno, nije vrijedilo. Michael Chang nikada nije mogao zabiti bekend iz naskoka, barem ne s tolikom lakoćom kao ludi Tatar Marat...
Mladi gospodin iz Rusije pokrenuo je lavinu. Iako je spomenutog 9. listopada 2000. godine u top 100 je bilo otprilike jednak broj tenisača visokih 190 centimetara ili više te onih opasno blizu čarobnoj granici od dva metra, njihove igračke specifikacije bile su potpuno različite od onih Del Potra, Marina Čilića, Sama Querreya, Johna Isnera, Victora Hanescua pa čak i Ive Karlovića!
Divu sa Šalate mnogi će danas zamjeriti tragično loš bekend i relativno slab rad nogu. Pritom će zaboraviti činjenicu da je visok 208 centimetara i slike o agilnosti prosječnog košarkaškog centra. Ivo je za njih plesač lambade!
Jednako tako svaki od nabrojanih momaka (a mogli bismo im dodati i Berdycha) danas je u stanju odigrani sasvim pristojan obrambeni tenis, a nogama rade stvari od kojih bi 'Scuda' zabolila glava. Od puke pomisli...
Visoki tenisači u 2000. godini servirali su i igrali volej, neki su (poput spomenutog Phillippoussisa lopticu razbijali i sa osnovne linije), ali to je bilo uglavnom to. Totalni napad u svrhu prikrivanja nedostataka. Ti dečki nisu bili jednako agilni, a razlog tomu je što nisu na tome dovoljno radili!
Što mislte, zašto je Johnu Isneru, čistom dvometrašu, danas tako prokleto teško zabiti winner? Dečko se nije rodio sa željom za jurcanjem lijevo-desno po osnovnoj liniji, ali da bi konačno probio top 100, morao je učiti i one stvari koje nije volio. Kao i svi drugi. Nitko danas ne pita možeš li učiniti nešto, nego koliko ti treba da to naučiš...
Tenis je u ovom desetljeću otišao miljama naprijed, a mi do sljedećega možemo raspravljati je li to dobro. I koji je tenis bio više umjetnički.
No, svaki put kada u preostalih mjesec dana ugledate Marata Safina na televiziji, raspalog od nemoći da drži korak s novim klincima, zaustavite misao i odajte mu poštovanje. On je taj koji je pokrenuo revoluciju...
Komentari:
-
Potpuno se slazem rogere. Ovo sto su zvonareva i bartoli odigrale je veoma sumnjivo. Zvonareva je vodila u drugom setu 5:1 i odjednom je stala. Ja znam da je zenski tenis nekvalitetan i da svaka tenisacica moze pobediti ali ipak ovo je namestanje. Kod muskaraca znamo koji je teniser izgubio mec i pored prednosti od 5:1 na turniru u Montrealu.
-
Sve to stoji, ali iskreno, tenis 8o-ih i 90-ih je bio puno i kompetitivniji i raznovrsniji, a time i zanimljiviji. Možda da se razvoj tehnologije nije popratio homogenizacijom podloga ne bi bilo tako, ali da je baba muško ...
Dodaj komentarMarat Safin, 10.10.2009. 15:10
ss, 09.10.2009. 18:17