Nećemo vas vrijeđati prepričavanjem životnog opusa Gastona Gaudija. I zašto je njegova ponovna pojava u Roland Garrosu tako zanimljiva. Naglašavamo samo da ga nije bilo od 2007. kada je došao do drugog kola (Hewitt). I da će uskoro biti okruglih pet godina... Znamo od čega...

Kada je prošle godine Guillermo Corija na početku RG-a uzeo prvi set Robredu, frekvencija rada prstiju povećala se do neslućenih visina. SMS-ovi, postovi po teniskim forumima (da je bilo Žute loptice, napisalo bi se desetak frenetičnih kartica), primljeni i odaslani pozivi... a sve zbog trenutka koji je probudio nadu u povratak jednog od najvećih zemljaša kojeg smo zapamtili u modernoj eri. Nitko, ili gotovo nitko, nije tako dobro sakrivao drop kao Corija. I još mnogo stvario radio na osebujan način...

Nije se dogodilo, ali imali smo pravo sanjati, zar ne? I zadržavamo ga opet! Ako nije Corija, bude Gaston. Uostalom, usudite nam se reći da smo ludi ako očekujemo da poludi baš danas, oko 15 sati na Court 1, baš protiv Radeka? Ustvari, nemojte to reći nama, recite Fredericu Gilu, Jarkku Nieminenu ili Fabriceu Santorou! Da, dobro, nakon osvojenog Tunisa izgubio je od Fogninija i Recouderca, slabijih igrača od Radeka...

Ali!
Iz pukog poštovanja prema El Gatovom životnom djelu, očekivat ćemo ga danas kao Godota. Osobu koja će nas iskupiti, osobu koja nikada ne dolazi. Pet je godina prošlo, četiri previše. Gaston je pokazao da može pobijediti i ozbiljne tenisače, uz pokoju ampulu posebnog nadahnuća, danas možda izbaci i Štepaneka. U neospornom meču prvog dana Roland Garrosa 2009...