Danas počinje drugi veliki teniski turnir u samo dva tjedna, popularni Key Biscayne, peti grand slam sezone. Miami, Florida... Mjesto na kojemu bi se mnogi od nas htjeli pojaviti kada zagusti u životu. Ma i kad ne zagusti. Ako smo ikad razmišljali o raju, ovaj je grad najbliži percepciji savršenstva. Takvim nas subliminalnim porukama, barem, bombardiraju iz američke propagandne mašinerije.

CSI je važan dio tog sistema. Serija u kojoj detektivi predvođeni legendarnim Horaciom predstavljaju nepogrešivu sortu policajaca, rođenih sa savršenim genom za moralnost i vjernost svojemu časnom pozivu. Njihova je sreća što život provode braneći pravdu, a u tome su svakoga dana nepogrešivo uspješni. Uz sve to, žive u gradu zbog kojeg su čak i Kubanci spremni riskirati život, provesti noć u čamcu i pokušati izbjeći radaru uvijek budne obalne straže...

No, ovo nije priča o Floridi, Miamiju ili američkoj turističkoj zajednici. Iako je teško ne povezati Key Biscayne, veliki teniski događaj usred Miamija, sa pričom u koju smo vas pokušali uvesti u gornjim recima. Svi igrači i igračice koji su samo jednom došli ovdje, s oduševljenjem i neumoljivim smiješkom na licu cičali su:
"Ovdje ima toliko toga za učiniti!"

Pa da. Venus i Murray igrali su tenis na krovovima automobila, prije nego ih je vrijedni Horacio-wannabe upozorio kako to baš i nije u skladu s moralno-pravnom higijenom njegova fotošopiranog turističkog raja.
Rafa je Anu Ivanović podučavao (hm..) kako se igra golf, Nieminen i Wozniacki surfali su, kako i priliči pravim Skandinavcima. Je, mi znamo da Finska nije u Skandinaviji, ali zašto kvariti foto-sesiju Amerima, kojima su dvije "plavuše" savršeno legle na kontrast koraljno plavog mora. Fotošopiranog. Možda mrvicu...


Stvari u Key Biscayneu ipak nisu toliko savršene. Znate, ovo je prvi turnir u godini koji nas podsjeti i na one lošije strane zaljubljenosti u tenis. Niotkud se pojave kišni oblaci, deset minuta kvase teren, djevojčice i dječaci volonteri odmah po završetku pljuska istrče s ručnicima (da, da, dobro ste pročitali) obrisati vodu... i taman kad se igrači ponovo pojave na igralištu - eto nove kiše...

Dodajmo u tu jednadžbu i za Karibe specifičan problem vjetra i evo - nekim tenisačima takav spoj sjeda poput ljute hrane na napukli čir. Kiša i vjetar, savršena kombinacija za izgubiti razum. Uostalom, zašto je Don Johnson uvijek imao pune ruke posla, baš kao i Horacio Caine? Sigurno ne samo zbog globalno-turističke-photoshop-zavjere...


Zanimljivih događaja u Miamiju nikada nije nedostajalo. Surfanje, tenis na vrhu automobila, automobilske Nascar utrke... što god vam pamet po želi. Tenis? Pa, ponekad i tenis. Neupućeni bi mogli zaključiti kako uz toliko izvanteniskih aktivnosti turnir mora biti groblje favorita. A nije baš tako...

Amerikanci su ovdje pet puta zaredom dobijali što su željeli, svog pobjednika. Od 2000. do 2004. izmijenjivali su se Sampras, Roddick i Agassi. Veličanstveni ćelavac najveći je gospodar turnira, šest puta je podizao pehar.

Roger Federer?
Zadnji put osvojio je Miami 2006., davno zar ne? Prošle godine bljesnuo je Nikolaj Davidenko, ali sada ga nema, ozljeda ga je smrvila i primorala na najveću defenzivu u karijeri...

Čujte, nekom od vrhunskih tenisača osebujnosti Miamija sigurno će i ove godine pomutiti razum, ali stvar je u tome što ih je ovdje brdo. Došli su svi najbolji izuzev spomenutog Davya.
Kod žena je ista situacija - nema jedne Ruskinje (Šarapova), ali braniteljica Serena je tu.
I sve ostale koje nešto znače...

Turnir je vrijedan, atraktivan, cijenjen i svi ga vole. Ne zovu ga bez razloga petim grand slamom, pa makar se u uz pomoć Photoshopa...


Muški ždrijeb
Ženski ždrijeb
Današnji raspored