Recimo da smo na pola puta između dvaju Davis Cup susreta hrvatske reprezentacija. Prošla su dva mjeseca od Čilea, a još je otprilike toliko ostalo do Sjedinjenih Država. Amerikanaca u Poreču. Na zemlji...

Atraktivniji meč nismo imali prilike ugostiti, a jedini adekvatan protukandidat jest onaj s Argentincima, godinu dana nakon bratislavskog trijumfa. No, tada nismo bili kompletni. Sada bismo takvi, navodno, trebali biti, a Amerima na zemlji uzeti mjeru. Jer oni na toj ne znaju ni hodati...

Stav Žute loptice o izboru podloge i tvrdnjama o (ne)sposobnosti Roddicka i društva za snalaženje na njoj, već znate.

Vrijeme je za objektivan osvrt na učinjeno s takozvanim 'obrazovanim predviđanjem' budućnosti na temelju istog. Za 'educated guess', da ne pilimo s nedovoljno dobrim prijevodima vrlo jasnih engleskih termina...

Gdje smo, što smo? Nismo baš, jel tak'? Zemljana sezona već je mjesec dana u punom zamahu, Madrid je treći Masters 1000 turnir na toj podlozi, a hrvatski tenisači ni na jednom nisu došli dalje od - trećeg kola!? Na ostalima, samo je Ivo Karlović igrao polufinale u Beogradu, dok je naš najbolji igrač još od Zagreba bez tako dugog ostanka u ždrijebu. Sve što je učinio, a vrijedno je spomena, jest četvrtfinale Münchena gdje je natamburao Kohlschreibera. Tjedan dana kasnije, Nijemac mu je vratio uslugu...

Čilić podbacuje
Marin ne ulijeva povjerenje, ni sebi ni nama! Svaki ozbiljniji protivnik nakon Miamija uzeo mu je mjeru, i iako dečko redovito napreduje na ljestvici, njegova (pre)rana ispadanja ne bi smjela biti zanemarivana. Naročito zbog načina na koja se ona događaju, u svakom od poraza pronašli smo barem jedan razlog za uskličnik!

Napredak na listi (od ponedjeljka bi trebao biti čak 13. igrač svijeta!) logična je posljedica potpuno praznog hoda kojeg ima u odnosu na kvotu bodova za obraniti u ovom dijelu sezone. Problem je što je i sam znao da je riječ o ogromnoj prilici za iskorak prema Top Tenu, a nije ga iskoristio kako je trebao. Iako, naravno, još nije gotovo...

Nije Čilić bedast, zločest ili bezobrazan - svakom susretu ušao je s potpuno ozbiljnim, sportskim i dobrim taktički, pristupom, ali da je mogao napraviti i neke dodatne stvari za izbjegavanje svakog od poraza koji su mu se dogodili, a baš i nisu morali - mogao je.

Bilo kako bilo, mjesec dana i sasvim dovoljan broj zahjetvnih susreta dostatni su za donošenje neospornog zaključka: Čilić na zemljanoj podlozi nije isti igrač kao Čilić na brzom hardu ili u dvorani!

Strike one...


Karlo kao taktička varijanta
Drugi hrvatski tenisač je Ivo Karlović, ali njegov je najveći problem što gotovo nitko u Hrvatskoj ne prepoznaje potencijal koji krije za susret s Amerima. Pisali smo već nešto malo o 'doktorevom' specifičnom igračkom ponašanju na lešu koji mu pruža nešto što neće dobiti na bržim podlogama - odskok loptice koji je dovoljno visok da mu u većini slučajeva dođe na razinu kukova te dulju pripremu za reakciju na protivnikov udarac.
I izvlačenje na svoj razorni forhend!

Što to, u prijevodi, znači? To znači da Ivo na zemljanoj površini ima veći postotak pobjeda protiv slabije rangiranih protivnika nego na bržim podlogama, a opet vrlo izgledne šanse za skidanje velikih skalpova.

Jamesa Blakea jučer opet je držao 'za onu stvar' do posljednje igre susreta, ovaj put sreća je pokazala na Njujorčaninovu stranu, ali četiri prethodna puta Karlo je redovito do kraja u pojam ubijao drugog američkog tenisača. Iako je u Madridu izgubio, ni u kojem slučaju Ivu ne smijemo otpisivati kao vrlo jak 'džoker s klupe' od kojeg strahuju svi.

Zamislimo hipotetski peti, odlučujući susret u Žatici. Susret druge hrvatske i druge američke 'ploče'. Karlović nije igrao singl u petak, ali jest parove u subotu, kako bi Prpić poručio da na njega ozbiljno računa. Uostalom, Ivo je s Vemićem nedavno umalo i sredio braću Bryan!

Dakle, na redu su - nominalno - Blake protiv Ančića. Tako, barem, kaže službeni raspored od petka. Međutim, Patrick McEnroe zna koliko slabo J-Block reagira na Ivine servise, zna i njegov omjer s najvišim igračem na Touru (2-4), pa u strahu od poraza umjesto svog tamnoputog aduta, ubacuje - Querreya! Sam ima 3-1 protiv Karla i dobio ga je vrlo lagano u njihova dva posljednja dvoboja...

Međutim, sada se događa i drugi obrat, jer Goran Prpić svjestan je predvidljive reakcije svog izborničkog suparnika, pa na ploči ipak ostavlja - Ančića! Koji je televizor u boji za Sam-Qa...

Kao što vidite, ozbiljno računanje na Doktora Ivu donosi možda i presudne taktičke mogućnosti za nadmudrivanje. 
Nažalost, raspoloženje u reprezentaciji takvo je da smo gotovo uvjereni kako Karlo neće dobiti priliku možda ni u jednom singl susretu. Ne zato što ga igrači ili Prpić ne vole, već jednostavno jer misle da su na crvenoj prašini od njega - bolji...


Neizvjesnost oko Ančića
Je li tome zaista tako, u svjetlu još jednog teškog razdoblja u Ančićevoj karijeri, procijenite sami. Mario je opet otkazao turnir, najavio kako će igrati tek sljedećeg tjedna u Kitzbühelu, ali trebat će mu dobrih mjesec dana da uopće uđe u neki igrački tonus, da uhvati tempo s kojim bi se mogao opet nositi protiv najvećih. Veliko je pitanje kada će se i hoće li Mario uspjeti vratiti na tu razinu prije Poreča, što ga čini jednom ogromnom nepoznanicom. Dva mjeseca je mnogo, ali i nije, jer od Indian Wellsa i posljednjeg Ančićeva meča prošlo je već gotovo toliko...

Strike two...


A što istovremeno rade Amerikanci? Roddick spašava meč lopte, bez problema dolazi do break prilika protiv svojeg crnog mačka Haasa, jednog od rijetkih koji zna što treba raditi da se iživcira najboljeg USA tenisača. James Blake istovremeno igra osminu finala Madrida, samo nekoliko dana nakon što je u Estorilu otišao do finala i izgubio od Montanesa ponajviše zbog nagomilanog umora.

Pazite, u Estorilu! Na pravoj pravcatoj zemlji, tamo gdje nećete proći ako ne znate ni hodati po lešu, kao što se općenito tvrdi za Amerikance. Iz kojeg točno razloga, nije nam jasno. Sredili su Austrijance na toj podlozi, Roddick je s Davidom Ferrerom usret Španjolske igrao pet setova i poražen tek nakon četrnaest gemova posljednje dionice... A igralo se, naravno, na zemlji... Općenito su suparnici naših tenisača imali mnogo više uspjeha na podlozi koja ih čeka u Poreču!

Nelijepa perspektiva
Povrh toga, i trenutno su uspješniji. A-Rod nije igrao tko zna kolko, a jučerašnji meč s Haasom bio mu je prvi na zemlji uopće ove sezone. I opet je pobijedio! Blake već deset dana igra nevjerojatan tenis, a veliki problem je što i Mardy Fish pobjeđuje tenisače od kojih bi na zemlji, navodno, trebao glatko gubiti!

Strike three...


Sve je, dakle, jasnije da zemlja nije najbolji izbor za taj već opjevani četvrtfinale. Daleko od najboljeg! U Davis Cupu vrijedi pravilo da postavljate podlogu koju vama najviše odgovara, onu na kojoj ćete pružiti najviše u datom trenutku. Najbolji hrvatski tenisači na brzom dvoranskom hardu ili tepihu mogu pobijediti baš svakog na svijetu, Ančić, Čilić i Karlović neosporne su indoor sile, ali te su se velike snage odrekli samo zato da bi - naštetili protivnicima?! Jer, kažu, Roddick je nepobjediv na hardu...

Je li zaista tome tako? Nije li ga Čilić baš na toj podlozi sredio u njihovom posljednjem susretu? Ali, nećemo previše o tome. Odluka je odavno donesena, sada je tako kako jest i nadamo se da su naši konačno progledali i shvatili da su 'dreku dali pljusku'. Nije kasno, iako trenutni koloplet snaga prokleto zabrinjava: po postotku pobjeda na crvenom lešu ove godine, američki tenisači uspješniji su od naših, kod kojih ionako još ima puno previše nepoznanica...

Perspektiva na pola puta? Pa i nije baš lijepa kakvom je izgledala na njegovu početku, na početku puta prema srpanjskom paklu Žatike...