'Kakva krizma, kakva religija', čudio se Mile
anoreksiku s karijesom koji je uvijek zbario bolju 'trebu' nego on. Nije mu bilo jasno što to dotični gospodin ima u sebi pa se žene tako na njega lijepe... Prijatelj je pokušao objasniti, ali nije bilo suđeno...
Slična sudbina dogodila se Ivanu Ljubičiću jednom u Americi. Bio je tada treći igrač na svijetu, no gospodin na ulazu u teniski kompleks nije ga prepoznao! Pitao se tada Ljubo, poput Mileta iz početnog stiha, u čemu je problem...
Karizma, poštovani svijete, čini razliku! Zbog nje je tisuće srdaca diljem planete brže zaigralo zbog vijesti o povratku Youzhnog u društvo osvajača turnira, a još je više veselja bilo radi Baghdatisova trijumfa u Stockholmu.
'Nakon Goranova odlaska, samo me Bagi uspio emocionalno ufurati u meč', ushićeno mi se povjeravao prijatelj u trenucima kad je dlakavi Cipranin prenerazio zagrebački Dom sportova prekinuvši hrvatsku dominaciju turnirom.
Nitko mu to nije uzeo za zlo. Bez obzira što je godinu dana ranije u Australiji onemogućio Ljubi polufinalni grand-slam debi. Tih je minuta Marcos stjecao stotine novih poklonika...
Zašto? Platili bismo dobru svotu za objašnjenje, jer karizmu do dana današnjeg nijedan stručnjak društvenih znanosti nije uspio dovoljno dobro definirati. Da jest, ljeta bismo provodili u vlastitim haremima, a ne ovako kako ih provodimo.
U tenisu ta misteriozna osobina posebno dolazi do izražaja. Jake osobnosti koje imaju 'ono nešto' uvijek su bile mamac za mase bez obzira na formu, rezultate i plasman na ljestvici.
Osobenjaka sa stavom bilo je uvijek, ima ih i danas, pa smo u narednih nekoliko redaka odlučiti predstaviti izbor deset najkarizmatičnijih tenisača današnjice prema našem sudu:
1. RAFAEL NADAL
Sve na ovom momku privlači pažnju. Od činjenice da je prvi uspio prekinuti dominaciju Federera i sportski ga poniziti oduzevši mu primat u Wimbledonu, zgazivši u Roland Garrosu i rasplakavši u Melbournue... do nikad viđene želje za pobjedom.
Još kad se kao klinac pojavio na ATP turnirima, Rafa je impresionirao beskrajnom borbenošću i krcatošću energijom zbog čega su ga previše puta sumnjičili da uzima nedopuštena sredstva.
Njegov 'vamos' postao je zaštitni znak, ne samo teniskih, već uspjeha na svim planovima života, a stav i sportska filozofija uzor mnogih posrnulih utopljenika u srednjim godinama.
Fizički izgled klasičnog 'latino lovera' donio mu je strašnu popularnost kod suprotnog spola, a impresivni energetski izboji prilikom proslave poena (povlačenje šake po podu, ubadanje reketom zamišljenog protivnika na tlu, itd.) krcali su adrenalinom i grintanju sklone penziće.
Uz sve to Rafa nikada nije prešao granicu dobrog ukusa pa ga se spravom smatra dobricom koja ne bi zgazila ni mrava, zvijezdom s (po)najvećim sportskim duhom.
Najbolja vijest u vezi najvećeg teniskog karizmatika u povijesti jest što pred njime (odnosno, pred nama) stoji još mnogo godina vrhunskog spektakla. Pa bio on prvi ili posljednji na ljestvici...
2. JO WILFIRED TSONGA
U njegovu se nabildanom afričkom tijelu sakrilo nekoliko tona sportske karizme! Sve je na Jou Tsongi obojano zelenim tonovima 'šuške', od neiscrpne energiziranosti svojstvene boksaču na kojega tako neodoljivo podsjeća, preko teškog arsenala udaraca, sve do kategorije u kojoj je ovaj momak neosporni svjetski šampion - sposobnosti pozitivne komunikacije s publikom!
Za divno čudo, na njegovim se mečevima rijetko događaju prazne sjedalice, jer kada direktor turnira izgovori 'imamo Tsongu', staro i mlado gazi jedno preko drugih da bi osigurali ulaznicu. Iako je Jo u vrhu tenisa relativno kratko, dojam je da uvijek bio tu čak i onda kada ga nije bilo.
Jo Tsonga u gledateljima savršeno miješa osjećaje strahopoštovanja
(nikada ne znate hoće li igrača s druge strane nokautirati ili ga
bratoubilački gleda samo iz fore), ushićenosti i rubnih, ali beskrajno simpatičnih slučajeva iritacije. Njegovo neprestano skakutanje, busanje o prsa mnogo je iskrenije od, primjerice, Monfilsovog....
Ukratko, Tsonga je tempirana bomba emocija!
3. MARAT SAFIN
Na Njegovo Visočanstvo Tenisko Ludilo nije potrebno trošiti riječi, ali mi ćemo to svejedno učiniti. Iz čistog gušta. Jer, kada netko kaže 'Safin', prva asocijativna slika u mozgu jest galama, vriska, cika i - autodestrukcija!
Iako je bio prvi tenisač svijeta, Marat će uvijek biti u samom vrhu zamišljenih ljestvica najvećih teniskih podbačaja u povijesti.
Ovaj Rus tatarskog porijekla imao je sve - snagu, koordinaciju, udarce, pregršt talenta i tone karizme. Za njime su vriskale i djevojčice koje bi prvi put gledale teniski meč, a njegove real-size postere na zidove su lijepile i sredovječne žene u menopauzi.
Marat je unatoč mnogo priređenih razočaranja svojim navijačima, u životnom opusu ostavio jasan putokaz kako se spojiti ugodno s korisnim. I ugodno s ugodnim.
...u sutrašnjem nastavku predstavljamo preostalih sedam 'laureata'...
Komentari:
-
Reći za 42. igrača na svijetu da je ntko i ništa je stvarno hrabro
-
Riose kaj pricas ti???Jeff Tarango je bio rezultatski nitko i nista,bio je 42.igrac na svijetu,pobijedio je Kafelnikova u Key Biscayneu
-
Posto,kako sam ja shvatila,pricamo o danasnjici i prisutnim teniserima,necu se u tom slucaju osvrtati na Gugu,Mekinroa,Ivanisevica...Zastacu kod ovo troje nabrojanih a sutra cemo nastaviti pricu.Dakle,po meni iako ponavljam to je moj licni stav,Safina je trebalo staviti na mesto broj 1.Bez obzira na,mozda protraceni talenat i ponekad zaista klovnovsko ponasanje,ja i dalje mislim da on i te kako zasluzuje vrh po harizmaticnosti.A propo Nadala,i tu se ne bih slozila sa Ljubejom.Stoji da je uneo jednu novu,fantasticnu dimenziju u tenisu,ali i ja prokleto mislim da kada bi Nadal ispao iz,recimo prvih 50,ne bi ni priblizno punio dvorane kao sada.Ne sporim njegovu harizmu,ne nikako,ali ni ne mislim da je ikakav "latino lover",to je smesno,meni kao pripadnici zenskog pola Nadal izgleda kao neka beba,dodje ti da ga onako majcinski ustines za obrascice.O Congi ne bih nista dodala niti oduzela,manje vise to je to.Izuzetno mi je gotivan i pozitivan.Sutra kada izbacite ostale nastavljam sa "svojom" lestvicom.
-
Meni je ovo rangiranje čisto u redu...iako nebi ni ja Nadala stavio prije Safina, sli ste ga i vi pretjerali. činjenica je da je Nadalovo slavljenje poena malo prekičasto i preusiljeno, recimo, daleko mi je srčanije Hewittovo proslavljivanje poena, iako ga ne volim po stilu igre...ali opet, reći da Nadalova pojava, kada dođe na teren, nije karizmatična je notorna glupost. Taj čovjek je stvarno unio jednu novu dimenziju u teniski svijet, što od nevjerojatnog stila defanzivno-ofanzivne igre, što od potpuno novog modela izgleda današnjeg energičnog i fenomenalno agilnog tenisača...tako da to sve skupa, osim naravno nekih manira i poštapalica, čini karizmu tenisača...tako da reći da Nadal nema karizmu, je glupost...Čak i Federer, koji je mnogima antipatičan, ima jednu pozitivnu karizmu u globalu, jer ju je stvorio na neki način svojom pojavom i načinom igre na terenu...njegov tenis pomalo liči na elegantni baletantski kung fu, i sigurno je svojom nevjerojatnom pokretljivošću i najvećim osječajem za udarce iz bilo koje pozicije, unio u tenis i novu dimenziju karizme...Treće, o Safinu i Tsongi je čisto korektno napisano, te obzirom i da je danas i muški tenis podbacio što se tiče interesantnosti i karizmatičnosti samog sporta, podbacio, sigurno jest da je Tsonga jedan od danas karizmatičnijih tenisača. Youzhny je unio jednu novu dimenziju autodestrukcije, te način pozdravljanja publike, tako da se slažem sa ocjenom njegove karizmatičnosti. Također, ne smije se zaboraviti Gorana spomenuti, iako je on iz vremena općenito karizmatičnijeg vremena u pogledu tenisa, nego što je to današnje vrijeme...Sampras je opet imao svoju karizmu doktora koji je najdosadniji sa svojom upornom hladnokrvnošću, autoritetom i najboljom igrom (kao na filmu) baš kad mu najviše treba, Santoro - tzv. čarobnjak...i sad da ne nabrajam dalje...Slažem se i sa bobom o karizmatičnim igračima, od kojih mi tu jedino nije nešto baš Haas, ali zato je danas prepoznatljiv po tom takozvanom old school načinu igre...a Koellerer je u teniskom svijetu zadnja rupa na svirali po rezultatima, koja nije jedini segment u karizmi tenisača naravno, ali po meni svakako značajan segment...Isto tako nitko nije puno spominjao Jeffa Taranga, koji je bio u svoje vrijeme napola lud tip, ali rezultatski je bio nitko i ništa, pa je time ipak izgubio na karizmi, htjeli mi to priznati ili ne...
-
Moram priznati da nikad ne bih Nadala stavila među karizmatične, dapače, ako izuzmemo fist-pumping, ne može bit običniji bilo na terenu, bilo van njega. Vjerojatno jedini veći kralj od Safina u pogledu karizme je Guga. Je li uopće moguće da se taj čovjek nekom ne sviđa i ne dira ga u srce, crtao on srca po Roland Garrosu ili ne. Omiljeni mi trknuti Tartar će nešto više podijelit mišljenja, ali je uz Tsongu i Baggya danas dio malobrojnih koji će gdje god išli naići na tone podrške publike bez obzira koliko (ne)uspješni bili. Sumnjam da če Nadal puniti stadione kad bude imao problema spojiti dva dobivena meča. Off-court, osobno nitko ne dolazi ni blizu Safina i Gorana.
-
vi se salite zar ne?
-
e koellerer i karanusic samo fale hahahaha
-
pravo da kazem tsongine grimase i potezi na tereni nikd mi nisu bili pretjerano simpaticni, izgleda mi to sve kao glupiranje. takoder tsonga je u ovoj godini po meni zakazao u rezultatima, jer, budimo realni, ocekivanja su nam svima bila veca od ovoga.
-
Pa dobro, mislim da je Safin ispred Nadala i Tsonge, ali eto:) Pretpostavljam da bi svoje mjesto trebali ovde naci i Djokovic, Gonzalez, Youzhny, Stepanek, Blake, Monfils i Santoro. Ali opet tu su i Bagdatis, Haas i Koellerer haha :)
Dodaj komentarRomulanac, 28.10.2009. 16:28
JoDmitri, 28.10.2009. 16:07
Gordana_64, 28.10.2009. 12:07
rios, 28.10.2009. 00:07
ss, 27.10.2009. 22:29
peRFect, 27.10.2009. 22:14
radek, 27.10.2009. 20:34
dijaspora boy, 27.10.2009. 19:25
bob333, 27.10.2009. 16:48