nogometnih poluvremena ili rundi boksačkog meča.

Kada je Philipp Kohlschreiber pomeo Đokovića, samo mu je nebo trebalo biti granica. Ili prvi tenisač koji bi mu se suprotstavio s idejom i planom. Kao što je to Tommy činio u svakom prijašnjem meču protiv njega.

Tako je bilo i danas, ali nije bilo lako. Kohlschreiber u formi je opasan ko sam vrag, što su prepoznali i oni koji su njegovu pobjedu nad četvrtim igračem svijeta u Parizu opisali na sljedeći način:

"Novak Đoković ispao je od malo poznatog Nijemca!"

Svaka čast. Ali, takav je taj njemački momak. Promjenjiv, prilično ovisan o rasploženju bekenda. Kad stavi dva za jedan, onda piše naslovnice. Kad je omjer obratan, ime mu čitamo u dijelu za osmrtnice. Robredo je, dotle, uvijek isti. Brz ko vrag, inteligentan, strpljiv.

Da bi ušao u prvo polufinale u karijeri, trebat će mu i više od toga. Jer Del Potro je ovih dana nemoguć. Tsonga je ravnopravno izgledao samo u drugom setu, kada je jahao val prvog servisa. Prije i kasnije na terenu je postojao samo mladi Argentinac koji je na kraju na mreži učinio Kongoanca da izgleda manje opasnim nego bi izgledao pore, recimo, Dabula.

Jou svaka čast za ovaj turnir, ali za više od osmine finala potrebno je još raditi na mnogo toga. Del Potro danas djeluje zasluženim pripadnik vodeće petorke, a bit će sve bolji. Na kraju se nije mogao zaustaviti u tapšanju Tsonginog ramena, neverbalno odajući da zna koliko je opasan.