tek slučajnost, kada smo pomislili da gore ne može, Čilkan je napravio još jedan korak nazad...

Očito je da se trudi, radi i pokušava zaustaviti kola koja već opasnom brzinom jure po nizbrdici, 65 posto ubačenog prvog, češće nego ikada prije upotrebljavani slice i nekoliko dobrih voleja potvrdit će to bolje nego išta. Međutim, problema je toliko da ih se ne može prebrisati preko noći. Čak niti preko stotinu noči...

Ništa nova, 41 neprisiljena pogrešaka i na trenutke smiješan bekend. Marin je imao 4-3 i dva servisa u tie-breaku prvog, a onda četiri puta uzastopno tim udarcem šokirao. Četiri ružne pogreške i ode set u nepovrat. Kako je vrijeme odmicalo, a ishod bio izvjesniji, Međugorac je gubio poslovičnu mirnoću. U sedmoj igri drugoga poletio je i reket...

Nažalost, ni njega nije uspio zakucati na pravi način, punim tijelom. Krenuo je naprijed desnom nogom, kako i priliči, no zamah je bio čudan. Rekvizit je udario u plavu podlogu, ali nije se čak ni nakrivio. Nekoliko poena kasnije, Ferrer je odaslao nešto kraću loptu, a Čilićevo kretanje prema naprijed bilo jednako nekontrolirano.

Prečesto se događaju vrlo očiti problemi s tajmingom i postavljanjem na lopticu, protivnički udarci u tijelo, posred terena, već su poslovično problematični, strpljivost već u sljedećem poenu odmjenjuje mahnito traženje winnera iz nepripremljene situacije, a omjer UE:W toliko je loš da Čilić ni u bunilu ne bi smio tražiti kraj dok mu protivnik nije skroz van terena!

No, sve je to stara priča. Novost su prve naznake gubitka strpljenja, živaca, a u nekoliko je trenutaka pokazao i dosad odlično skrivanu ružnu stranu. Na momente je, ružno se ophodeći sa glavnim sucem, podsjećao na Roddicka. Odlično baratanje engleskim, ali gospodin u visokom stolcu nije mu ni najmanje kriv što je školski smeš neškolski izveo za rasplakati se.

Da, Marin Čilić, najbolji hrvatski tenisač od kojeg smo tražili čuda, prolazi najteže dane u karijeri. Ništa mu ne ide od ruke, iako je očito da radi i pokušava nešto promijeniti. Dogodilo se razdoblje koje se događa svima, prije ili kasnije, čak i najvećima. Federer je patio gotovo godinu dana, Čilkan nije pravi već šest mjeseci, s time da su posljednji tjedni posebno grozni.

I zato je sada jedino važno da Marin ostane hladan i fokusiran na cilj. Ako bi ikada mogao puknuti i početi postavljati neka neugodna pitanja, to bi se moglo događati ovih noći.

Više nego ikada želimo mu stoga sreću. I da ne posustane kako su to učinili mnogi nadareni klinci. Krize su sastavni dijelovi života i uvijek nam nešto govore o nama. Marin iz ove mora naučiti pouku, jer otvorenih lekcija popriličan je broj...
Ne daj se Čilkane!