Do četvrtfinala je izgledao užasno. Loptice su letjele na sve strane, najmanje u teren. Hernych ga je izludio upornim i dosadnim vraćanjem udaraca nazad. Čilić je bio dobar matchup, no trebao je pasti protiv Simona. Nije, izvukao se, a na kraju meča jedva je disao. Kako čudno...

Naposljetku, vizija o Đokoviću s peharom nije djelovala uvjerljivo, trebao je biti preumoran. Preiscijeđen od polufinala, vrućine i nedostatka odmora da sredi još jednog Simona. No, Davida Ferrera otpuhao je s terena tenisom kojim je proteklih godina prokrčio put do samog vrha. Otpuhao ga je svima u prkos, a najviše sebi. Nakon što je uzeo prvu meč loptu na servisu, nije se prestajao križati, kao da i sam nije vjerovao.
"Osvojio sam, konačno sam nešto osvojio..."

 

Ferrer nije imao šanse. U prvom setu dvaput je gubio servis, dvaput ga odmah vraćao, ali uvijek je bilo jasno tko je gospodar meča. Đoković! Bomba za bombom uništavala je obrameni gard igrača koji je bio ono što uvijek je - najviše posvećen obrani. Nije dovoljno napadao i dogodilo mu se što se dogodilo, ovakvog Noleta potrebno je izgurati iz terena...

 

U drugom setu pokušao je David malo agresivnije, ali nekoliko forhenda spremio je dva metra izvan polja za parove. Bolje je bilo dok se branio... bolje, ali nedostatno. Jer Novakovi forhendi stizali su s prevelikom snagom, brzinom i preciznošću. Na kraju je zabio šaku u prsa, poklonio se navijačima, uzdigao čelo i uzeo prvi trofej ove godine.

- Možete izgubiti formu, ali klasu nikada ne - poentirao je komentator natjeravši gledatelje da i oni potvrdno kimnu glavom...


Rezultat finala Dubaia: Đoković (Srb,1) - Ferrer (Špa,4) 75 63.