granice patetike, ali sad je stvarno dosta!

Svaka čast Gastonu Gaudiu i osvojenom challengeru u Tunisu, pobjedama protiv Nieminena i Gila, ali trideset mu je godina, a protiv Štepaneka je u prvom kolu jedinog grand slama kojeg je osvojio konačno maknuo veo mističnosti sa svog imena. Bio - proš'o...

Češki tenisač na trenutke je izgledao kao svemirski brod prema poluveteranu koji je samo u posebnim trenucima inspiracije zaradio prolom pljeska publike za koju je Ljubičić ustvrdio da je najznalačkija u cijelom teniskom svijetu. I zaista jest. Ioako nije jedna od onih zbog koje ćete ostati budni kada vam se baš jako spava...



Nikakav povratak, nikakva epska priča. Tenis je uglavnom takav, koliko radiš toliko i dobiješ. Praktički od 2006. Gaudiju se nije mnogo znojio i zamarao oko svojih rezultata... iako je djelovao kao da će si zbog njih oduzeti život... i što mi sad očekujemo, čudo na Roland Garrosu, nekakav pjesnički preokret? Ne u ovome sportu. Otišao je predaleko da bi se zajebanti kao El Gato mogli vraćati kada im se sprdne.

Tako je valjda i najpravednije. Nikad više Gaudija kakvog smo prizivali prije današnjeg meča, prije jednog od posljednjih mu Roland Garrosa u životu. Nikad više...

Želite li ga baš tako jako još jednom vidjeti na vrhu Pariza... uključite Tennis Elbow i zaigrajte. Po mogućnosti na najnižem levelu!