Gotovo tri sata trebala su Rafaelu Nadalu da slomi neočekivano dobar Đokovićev otpor i obori jedan svjetski rekord. Naime, nitko u povijesti nikada nije osvojio jedan turnir pet puta zaredom! Nadal je to učinio danas, u svom Monte Carlu... Ako susret niste gledali, pogledat ćete konačan rezultat i povući nekoliko stereotipnih zaključaka koje ste navikli povlačiti u pričama o Rafi Nadalu i dva mjesta nižeplasiranom Đokoviću. Prva kriva pretpostavka bila bi da je Novak ostao bez snage.
"Ah, klasika, Rafa se naljutio i prošetao trećim setom"

Ma kakvi! Najgenijalniji tenisač kojeg je Srbija ikada imala priuštio je Nadalu vraški mučan put do petog uzastponog slavlja na najdražem mu turniru. Da, Monte Carlu mu je omiljeno mjesto u zemljaškom dijelu kalendara, sam je tako rekao.

Kada je Đoković uspio nadoknaditi izgubljen servis u trećem setu, s 2-0 se vratiti na 2-1, nismo bili uvjereni da će Nadal uspjeti preživjeti. Jer, protivnik nije odustajao.

U nekim drugim okolnostima, Nole bi odavno susretu rekao zbogom. Velike probleme stvarao je već u prvom setu, i tamo je imao break prednosti, vodio 3-2 sa servisom, pa izgubio četiri u nizu. Trebao se tada raspasti, ali jedan vrlo važan faktor za takav rasplet nije bio ispunjen - vrijeme! Uvjeti su bili idealni za Đokovića, prohladno vrijeme na rubu kiše, bez sunca, omogućavalo mu je balkanski tvrdoglavo inzistiranje na pripremljenoj taktici od početka pa do kraja...

Samo je u jednom kratkom trenutku sunce provirilo kroz oblake, tada je kamera uhvatila Noletovog trenera Vajdu koji je baš preko usta prebacio nekoliko brzopoteznih.
"Nećeš valjda sada", zvučao bi cenzuriran i prilagođen prijevod tog komentara.

U takvom spletu okolnosti, treći igrač svijeta više je od dva sata imao rješenje za prvog: sa puno rotacije po bekend strani, posebno forhendom iz suprotnog kuta terena, držao je Rafu u konstantnoj defenzivi, otvarajući sebi barem tri dodatne mogućnosti u nastavku poena:

Prva je bila forhend paralela, koju je u današnjem susretu potezao vrlo oprezno, ali i precizno. Uvjeti na terenu zapravo su bili vrlo neobični: iako je nekoliko puta prije početka finala pala kiša, teren je djelovao izrazito brzo, a loptica nije usporavala pri odskoku u mjeri u kojoj je to činila ranije...
Ipak, Đokovićev taktički ulazak u susret ostavio nas je u čudu - odlučio je maksimalno usporavati ritam izmjene, držati lopticu što dulje u igri, bez prevelike ambicije za napad. A onda bi naglo ubrzao ili povukao svoje sljedeće rješenje...

...drop shot, skraćenu loptu! Dojma smo, međutim, kako ju je u početnim dijelovima susreta previše puta upotrijebio da bi je kasnije mogao koristiti kao sredstvo za uvlačenje Nadala bliže terenu.

Treća mogućnost bio je nastavak strpljivog građenja poena do - Rafine pogreške. Kombinacija spomenutih varijanti davala je plodove većim dijelom susreta, a na samom početku odlučujuće dionice čovjek koji je u Monte Carlu osvojio 30 uzastopnih setova i pobijedio 26 (sada i 27) susreta zaredom, postao je iznimno nervozan, s nekoliko za njega neuobičajenih pogrešaka dao je naslutiti da Đoković rade prave stvari...

Što se dogodilo? Zvučat će bedasto, ali u ovom slučaju zaista je bilo tako - loptica ili dvije presudile su protiv Noleta. Na break lopti za 3-1, jedan je balon pao točno na osnovnu crtu, skliznuo i izbacio iz udarca Srbina. Nadal je u sljedećem gemu odigrao najagresivniji dio susreta, ubacivši sve što je poželio, a tri igre prednosti bila su prevelika prednost za ovakav meč...

Tako je, dakle, Rafa došao do svog petog uzastopnog pehara u Monte Carlu, što je uspjeh kojega u monegaškoj kneževini, na jednom od najcjenjenijih turnira uopće, nije uspio postići baš nitko.

Uzeo je četrnaesti Masters 1000 naslov u životu, izjednačio se s Federerom i došao na samo tri titule od Agassija (17). Mnogo je toga u statističkom smislu danas napravio Rafa, ali ispala su nam ta dostignuća iz fokusa. Opravdano, jer Đokovićev otpor zaslužio je veću pozornost od one koju mu je poklonio konačan rezultat...

Pa opet, Novak je odigrao vjerojatno najbolji meč u životu i opet izgubio treći set sa 6-1.
Zašto? Zato što za Rafu baš ništa nije dovoljno dobro, ne na zemlji, ne u Monte Carlu...


Rezultat finala: Nadal (Špa,1) - Đoković (Srb,2) 63 26 61