kojima je stalo do istine. Iako to baš nije imalo mnogo dodirnih točaka s izborom...

Promišljajući Radimira Čačića čovjek bi se lako mogao prevariti. Posljednjih godina zaista je doveo HTS do zavidne razine financijske solventnosti, a i tko bi mu mogao zamjeriti što je ove godine tri puta samo htio izvući što veću korist za hrvatski tenis. Kotizacije ilitiga upisnine za organizaciju Davis Cupa imale su samo jedan cilj: pružiti savezu pozitivnu računicu 'na kraju dana'...
Rezultat? Ma koga, ljudi dragi, briga za rezultat.

U nekom drugom trenutku možda bismo i popušili takav argument. Usporedimo li jedan kratkotrajni uspjeh sa lovom i svime što ona donosi za buduće Čiliće, Karloviće i Ančiće... racionalan čovjek ne bi trebao imati problema u donošenju ispravne odluke.
Gospodin Čačić utvarao si je da čini upravo to, radi na interes naše budućnosti. Ili je, barem, htio da to mislimo mi...

Znao je tko može platiti
Pokušavajući razriješiti taj rebus, prvo moramo znati jednu važnu stvar o predsjedniku HTS-a. Riječ je o bogatom čovjeku, financijski uspješnom, koji se imovinom i brojnim tvrtkama u vlasništvu ističe od ostatka populacije i time plijeni pozornost.

Nemojmo se zavaravit, Čačić je inteligentan čovjek. I baš zato mu ne vjerujem. Ovdje se odričem alibijevskog balasta koje nosi 'autorsko mi' i ulazim u sferu prvo lica. Zašto vama - očito poštenim ljudima kojima je tenis prvi i jedini interes - u usta stavljati riječi...

Radimir je pametan i jako je dobro znao što će se dogoditi kada Željku Kerumu na lice dođe sa stavom: plati milijun, daj postotak od profita i tek onda možeš pljunuti još nekoliko milijuna za organizaciju!
Zamislite da vam se na kućnom pragu pojavi trgovački putnik sa takvim stavom? Zar ga ne biste potjerali u rodno mjesto?

E pa vidite, gosn. Čačić zauzeo je takav početni pregovarački položaj, provizorno postavivši granicu vrijednosti dvoboja hrvatske reprezentacije na milijun kuna, tisuću-dvije više-manje. Znao je tko to može platiti i tko to želi napraviti. Poreč, samo Poreč.

Hrvatski savez za zaradu od tenisa
I pritom ga uopće nije bilo briga što niti jednom u prethodna dva pokušaja naši najbolji tenisači nisu uspjeli napuniti modernu dvoranu od jedva četiri tisuće ljudi. Zanimalo to, očito, nije ni Štifanića. Voljeli bismo znati kakva je računica tog gospodina i na koji je način iz cijele priče uspjevao izlaziti sa profitom koji bi mu omogućavao novo upadanje u isti glib... ali neću se time sada baviti! To je problem Poreča...

Problem hrvatskog tenisa je, nažalost, njegov predsjednik! Pretpostavio je rezultat financijskim interesima htjevši da mislimo kako radi ispravnu, vulkansko-logičnu stvar. I zamislite, ljudi su kupili foru!

Nitko, baš nitko, nije (barem ne javno) postavljao pitanje na što će ličiti polufinale u Poreču kojemu se od samog početka protivio ITF i zbog čega je HTS već morao platiti kaznu. Ni Prpić, ni Čilić, ni Karlović, ni Ljubičić... Interes saveza bio je na prvome mjestu!

Sve bi to bilo u redu kada bi se taj savez zapravo zvao "Hrvatski savez za zaradu od tenisa", a ne ovako kako se zove.
Sada je, međutim, baš svima postalo jasno da nije u redu.
Čačić je zajebao stvar.
Prepustio je 15. i 31. tenisača svijeta učmalost male, nezainteresirane sredine koju su bez problema ljudski i glasovno nadmašili organizirani Česi.
Jer, tko bi se nadao Česima u devetom mjesecu na Jadranu?! Svaka čast gospodo, svima odreda!

Dva boda u bunar
No, jednom gospodinu u odijelu čestitamo posebno. Gotovo šahovskim taktiziranjem u postavljanju 'upisnine' uspio je postići upravo ono što je i htio, jer je pametan čovjek. I pritom ga uopće nije bilo briga što sve stavlja na kocku prepuštanjem Žatike Česima:

Finale s Nadalom u zagrebačkoj Areni i brdo šminkera koji bi tada otkrili što je to tenis i kako ludo zanimljiv može biti!
Zamislite kakvu bi lovu tek tada mogao zaraditi, koje milijune okrenuti čak i bez 'kotizacije'. Arena je ionako od strane Saveza već bila predbilježena za termin u prosincu...

Umjesto toga, Rade je svojim kratkoročnim mešetarenjima izravno koštao Hrvatsku barem jednog boda u ovom polufinalu. Jer Karlovićevim porazom - koji je mogao biti izbjegnut da Štepaneka nije podizalo tisuću i pol Čeha na meč loptama - izgubili smo i parove! Dva boda u bunar, a znate zbog koga?

Zbog Radimira Čačića, bezobraznika u kojemu nije bilo čak ni toliko interesa za Karlov meč pa da ga odgleda do kraja na mjestu u praznoj počasnoj loži.

Zbog čovjeka koji je Hrvatskoj izbio neponovljivi sportski spektakl, Rafu Nadala pred 16 tisuća ljudi u Areni!
I nekoliko tisuća novih čitatelja Žute loptice...

Svaka vam čast, poslovni čovječe...